Tetovaža gejše ne prikazuje kurtizanu ili ženu lakog morala, kako sugerira stereotip raširen na Zapadu, već upućuje na povijesni lik japanske umjetnice obrazovane u plesu, glazbi i umijeću vođenja razgovora. Razumijevanje te razlike polazišna je točka za odabir dizajna koji doista govori o toj temi, sa svim njezinim detaljima – kimonom, lepezom, frizurom – i simbolima koji je često prate, poput kamelije ili koi šarana, umjesto da ponavlja filmsku sliku kostimirane gejše.
Prije nego što prijeđemo na povijesne i simboličke pojedinosti, evo što je korisno znati:
- Gejša je tradicionalna japanska umjetnica, a ne kurtizana: do zabune uglavnom dolazi zbog nesporazuma koji se učvrstio nakon Drugog svjetskog rata.
- Maiko i geiko označavaju dvije faze istog obrazovanja – pripravnicu i profesionalnu umjetnicu – koje se razlikuju po kimonu, obiju i frizuri.
- Lepeza, kamelija i koi šaran najčešći su motivi koji se povezuju s gejšom, a svaki od njih ima posebno značenje u japanskoj kulturi.
- U dizajnu s poštovanjem prikazuje se umjetnička disciplina te figure, a ne kostimirana ili egzotizirajuća klišeizirana slika.
Što doista znači tetovaža gejše
U japanskoj kulturi riječ gejša doslovno znači „osoba umjetnosti”: označava profesionalnu zabavljačicu obrazovanu u pjevanju, plesu i sviranju tradicionalnih glazbenih instrumenata, kao i u umijeću vođenja razgovora na gozbama i svečanostima (izvor: Geisha – Wikipedia). Raširena predodžba na Zapadu da je gejša kurtizana ili prostitutka povijesni je nesporazum koji se učvrstio ponajviše nakon Drugog svjetskog rata, kada su se neke žene koje su radile u blizini okupacijskih snaga nazivale „geisha girls”, iako nisu pripadale toj umjetničkoj tradiciji (izvor: Geisha – Wikipedia).
Ta je razlika važna za svakoga tko bira ovaj motiv za tetovažu jer način na koji će dizajn biti nacrtan i predstavljen ovisi o tome koju od tih dviju predodžbi imamo na umu. Dizajn zamišljen kao posveta tradicionalnoj umjetnici ističe eleganciju, dostojanstvenost i detalje kimona ili lepeze; ilustracija zasnovana na stereotipu kurtizane, pak, riskira da taj lik svede na egzotizirajući klišej. O tome vrijedi voditi računa već pri odabiru dizajna, prije nego što se uopće nađe na koži.
Kratko o povijesnom podrijetlu
Lik gejše pojavio se u Japanu u 18. stoljeću. Prva žena za koju se zna da se nazvala gejšom bila je zabavljačica iz Fukagawe, oko 1750. godine, poznata po pjevanju i sviranju šamisena, lutnje s tri žice koja je i danas jedan od prepoznatljivih instrumenata te profesije (izvor: Geisha – Wikipedia). Tradicionalno obrazovanje obuhvaćalo je, uz šamisen, flautu i bubnjeve, ples u stilu buyō, ceremoniju čaja i kaligrafiju: cilj je bio obrazovati svestranu umjetnicu, a ne tek općenitu zabavljačicu.
Geiko i maiko: dvije faze iste tradicije
Onima koji promatraju dizajn s motivom gejše često upadaju u oči razlike u prikazanoj odjeći, a razlog je to što taj naziv zapravo obuhvaća dvije različite faze istog puta. Maiko je pripravnica, obično u dobi od 17 do 20 godina, koja prolazi obuku u trajanju od nekoliko mjeseci do otprilike dvije godine; geiko je već obrazovana profesionalna umjetnica, a „geiko” je naziv koji se upotrebljava umjesto riječi „gejša” u Kyotu (izvor: Maiko – Wikipedia).
Razlika se ponajviše vidi na kimonu: maiko nosi dugi hikizuri, dug između 200 i 240 centimetara, s vrlo širokim furisode rukavima i obijem darari koji može biti dulji od 6 metara i nosi se upravo u ovoj fazi naukovanja (izvor: Maiko – Wikipedia). Poznavanje tih detalja pomaže u tumačenju postojećeg dizajna ili u razmišljanju o tome koju fazu obrazovanja ilustracija zapravo želi prikazati, prije nego što krenemo tražiti druge naznake u frizuri ili šminki.
Gdje je nastala ta razlika: četvrti hanamachi, poput Giona u Kyotu
Maiko i geiko obrazuju se u četvrtima koje se nazivaju hanamachi, što doslovno znači „grad cvijeća”. Gion u Kyotu vjerojatno je najpoznatiji: od 1881. podijeljen je na Gion Kobu i Gion Higashi, a i danas se ondje održava javna plesna izvedba Miyako Odori, koja je na rasporedu svake godine od 1872. (izvor: Gion – Wikipedia). Onima koji žele bolje upoznati ovu temu, te reference pomažu razlikovati informiranu ilustraciju od generičke slike.
Simboli koji često prate motiv gejše
Tri se elementa često pojavljuju uz lik gejše u dizajnima za tetovaže, a svaki od njih nosi posebno značenje koje vrijedi upoznati prije nego što ih spojite u dizajnu.
Lepeza (sensu)
Sklopiva lepeza, sensu, japanski je izum, a geiko i maiko njome se služe u tradicionalnim plesovima koji se izvode upravo s lepezom (izvor: Folding fan – Wikipedia). Zato otvorena lepeza uz lik na tetovaži upućuje na umjetnički nastup, a ne samo na ukrasni dodatak.
Kamelija (tsubaki)
U japanskom jeziku cvijeća, hanakotobi, značenje kamelije (tsubaki) mijenja se ovisno o boji: crvena je povezana s ljubavlju koja graciozno vene, bijela s iščekivanjem, a žuta sa žudnjom ili nostalgijom (izvor: Hanakotoba – Wikipedia). Stoga odabir prave boje nije samo estetsko pitanje: boja mijenja poruku koju dizajn prenosi promatraču.
Koi šaran
Koi se u japanskoj kulturi povezuje sa srećom, blagostanjem i ustrajnošću u suočavanju s teškoćama, što se dobro uklapa u ideju discipline i predanosti koja prati umjetničko obrazovanje gejše (izvor: Koi – Wikipedia). Ista simbolika nalazi se u osnovi koinoborija, zastava u obliku šarana nastalih u razdoblju Edo koje se i danas izvješavaju 5. svibnja, na Dan djece.
Kako odabrati tetovažu gejše s poštovanjem
Najjednostavniji način da se ostane vjeran motivu jest krenuti od njegove stvarne povijesti, a ne od kostimirane slike koju su popularizirali filmovi. Dizajn koji ističe dostojanstvenost, gracioznost pokreta ili detalje kimona prikazuje tradicionalnu umjetnicu; ilustracija zasnovana isključivo na upadljivoj šminki ili izazovnim pozama, pak, približava se stereotipu koji treba izbjegavati. Prije nego što u istom dizajnu spojite više elemenata, vrijedi provjeriti nekoliko stvari:
- Boju odabrane kamelije jer ona mijenja značenje cvijeta u japanskom jeziku cvijeća.
- Vrstu lepeze ili instrumenta na ilustraciji ako želite prepoznatljivo prikazati umjetnički nastup.
- Način na koji su nacrtani kimono i frizura kako biste utvrdili prikazuje li dizajn maiko ili geiko.
Ako želite pronaći inspiraciju i u drugim cvjetnim motivima koji bi se mogli spojiti s tim likom, primjerice u cvijetu trešnje, više možete saznati u člancima o tetovažama s cvjetnim motivima, u kojima su detaljno objašnjena značenja najčešće korištenog cvijeća u dizajnima nadahnutima Japanom.
Prije trajne tetovaže procijenite proporcije i položaj
Nakon odabira dizajna i simbola koje želite spojiti, preostaje vidjeti kako će motiv izgledati na koži – tu dobro dođe privremena ili polutrajna verzija. Ako najprije nanesete dizajn u tom obliku, možete vidjeti kako izgleda u stvarnoj veličini, provjeriti ostaju li detalji poput lepeze ili kamelije čitljivi na odabranom dijelu tijela te usporediti više mjesta – primjerice podlakticu i lopaticu – prije nego što donesete trajnu odluku. To je proba izgleda i položaja, a ne prikaz boli, zacjeljivanja ili konačnog izgleda koji bi isti motiv imao kao trajna tetovaža: o tim aspektima treba razgovarati sa stručnjakom kada za to dođe vrijeme. Ako želite bolje razumjeti zašto je dobro isprobati dizajn prije nego što ga učinite trajnim, pročitajte vodič o tome kako i zašto isprobati tetovažu prije konačne izvedbe, a usporedba privremene i polutrajne tetovaže pomoći će vam odabrati koji od ta dva oblika upotrijebiti za ovu probu.
Dizajn Geisha brenda InkLabs prikazuje upravo taj elegantni lik, s elementima nadahnutima azijskom estetikom i osmišljenima za ovaj motiv, a dostupan je u privremenoj i polutarajnoj verziji u kolekciji Ljudsko tijelo, zajedno s drugim sličnim motivima namijenjenima tijelu. Ako ga želite usporediti s drugim crtežima u istom ilustrativnom stilu, pogledajte i kolekciju Ilustrativno. Ako još razmišljate o tome gdje postaviti svoju prvu tetovažu, vodič za odabir motiva i položaja prve tetovaže donosi korisne kriterije koji se mogu primijeniti i na motiv gejše.
Česta pitanja o tetovaži gejše
Jesu li gejša i oiran isti lik? Ne: gejša je umjetnica obrazovana u plesu, glazbi i umijeću vođenja razgovora, dok je oiran bila kurtizana visokog ranga. Miješanje tih dvaju likova najčešća je pogreška u razgovoru o ovoj temi, a upravo je ta zabuna pridonijela širenju zapadnjačkog stereotipa koji gejšu povezuje s prostitucijom.
Je li tetovaža s gejšom sama po sebi nepoštovanje? Nije sama po sebi; to postaje kada lik svodi na kostimiranu sliku umjesto da ga prikazuje kroz njegovu povijest i simbole. Informiran dizajn utemeljen na stvarnoj tradiciji razlikuje se od ilustracije zasnovane isključivo na stereotipu.
Koliko traje polutrajna tetovaža s ovim motivom? To ovisi o odabranom proizvodu, a ne o prikazanom motivu: vrijeme razvijanja i trajanje uvijek treba provjeriti u opisu konkretnog proizvoda, umjesto da ih se procjenjuje općenito.
