La Catrina je elegantna figura lubanje sa širokim šeširom ukrašenim cvijećem, koju se tijekom meksičkog Día de los Muertos može vidjeti posvuda, a njezino lice ima konkretnu priču o nastanku: počela je kao politička karikatura, a tek je desetljećima poslije postala simbol kakav se danas pojavljuje na posterima, muralima, pa i na koži. Ako želite tetovažu La Catrine, dobro je upoznati tu pozadinu prije nego što odlučite o stilu i mjestu tetovaže jer taj motiv nosi kulturno značenje koje nadilazi lijep dizajn lubanje.
- La Catrina nastala je kao društveno kritična karikatura Josea Guadalupea Posade, a tek ju je mural Diega Rivere pretvorio u današnju figuru sa šeširom i haljinom.
- Pripada Día de los Muertos, blagdanu koji povezuje autohtone tradicije s katoličkim elementima i koji je UNESCO od 2008. uvrstio na popis nematerijalne kulturne baštine.
- Motiv se namjerno razlikuje od kostima za Noć vještica jer izražava žalovanje i sjećanje, a ne nastoji izazvati jezu.
Podrijetlo La Catrine: od Posadine poruge do Riverine ikone
Meksički grafičar Jose Guadalupe Posada urezao je Calaveru Garbanceru u cink oko 1910. – 1912., ismijavajući Meksikance koji su poricali svoje autohtono podrijetlo i umjesto toga oponašali modu europske više klase. U toj ranoj verziji figura je nosila ponajprije raskošan šešir, izravnu podbadalicu upravo takva stava (izvor: La Calavera Catrina, Wikipedia).
Tek joj je Diego Rivera 1946./47. na svom muralu "Sueño de una tarde dominical en la Alameda Central" dao cijelo tijelo i suknju Tehuana. Sam naziv Catrina već je tada bio u uporabi, što potvrđuje knjiga objavljena 1930., no tek je Riverin mural učinio figuru toliko poznatom da se naziv naposljetku trajno povezao s njom. Time se figura odmaknula od čiste satire na račun društvenih klasa: Rivera joj je kroz autohtoni vizualni jezik murala dao novo značenje nacionalnog simbola, koji otada više predstavlja meksički identitet i kulturni kontinuitet nego izvornu porugu Garbancerama (izvor: La Calavera Catrina, Wikipedia). Tko danas nosi taj motiv, poziva se na taj razvoj dug više od stotinu godina, od karikature do ikone, a ne na bilo koju zamjenjivu lubanju.
La Catrina u kontekstu Día de los Muertos
Kako biste figuru pravilno smjestili u kontekst, vrijedi pobliže pogledati blagdan kojem pripada. Día de los Muertos razvio se iz običaja Asteka, Tolteka i Nahua, koji su smrt doživljavali kao prirodan dio života, a od 16. stoljeća povezao se s katoličkim elementima koji su u Meksiko stigli španjolskom kolonizacijom (izvor: Day of the Dead: History, Traditions, and Symbols, National Geographic). Slavi se 1. i 2. studenoga, uz oltare (ofrendas), cvjetove nevena za koje se kaže da duše pokojnika vode natrag kući te šećerne lubanje (izvor: Day of the Dead: History, Traditions, and Symbols, National Geographic).
UNESCO je 2008. uvrstio tu tradiciju na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, upravo zato što podupire autohtoni identitet i kulturni kontinuitet zajednica koje sudjeluju u toj tradiciji, a koje kao središnju ideju slave privremeni povratak preminulih članova obitelji (izvor: Indigenous festivity dedicated to the dead, UNESCO). U tom kontekstu La Catrina nije samostalan simbol jeze, nego jedna od figura kojima se na blagdan prikazuju sjećanje, poštovanje i suživot sa smrću.
Nije kostim za Noć vještica: kako se odnositi prema motivu s poštovanjem
Budući da šminka sa šećernim lubanjama i motivi kostura izgledom podsjećaju na Noć vještica, ta se dva blagdana u svakodnevici često miješaju. Latinoameričke zajednice u SAD-u i Meksiku još od 1970-ih i 1980-ih izričito naglašavaju da Día de los Muertos "nije meksička Noć vještica" kako bi zaštitile njegovo značenje obreda sjećanja od svođenja na puki efekt jeze (izvor: Day of the Dead is taking on Halloween traditions, The Conversation).
To konkretno znači da vlastita tetovaža predstavlja počast blagdanu i životu, a ne horor-motiv. Vrijedi zadržati profinjen i dostojanstven prikaz kakav je oblikovao Rivera, umjesto dodavanja umjetnih prskotina krvi, očnjaka ili drugih kostimskih dodataka koji motiv pretvaraju u jeftin efekt jeze i prikrivaju njegovo pravo značenje.
Tri stila za dizajn La Catrine
Budući da La Catrina počiva na sitnim detaljima poput čipkastog ovratnika, cvjetnog vijenca i izražajnih očnih duplji, odabrani stil tetovaže uvelike određuje koliko će ti detalji poslije ostati čitljivi. Tri stila posebno dobro pristaju tom motivu.
Fineline
Fineline se temelji na tankim, preciznim linijama i dobro pristaje uz uzorke nalik čipki koji se često crtaju na Catrininu šeširu i ovratniku. Taj stil zadržava crtež grafičkim i nenametljivim, ali zato zahtijeva dovoljno prostora da se fine linije ne bi stopile.
Ilustrativni stil
Ilustrativni stil omogućuje punije sjenčanje i boje pa je bliži cjelokupnom slikarskom dojmu koji je oblikovao Rivera. Posebno je prikladan kada želite da cvijeće, haljina i šešir djeluju kao jedinstvena slika, a ne kao crtež sastavljen samo od linija.
Dotwork
Dotwork gradi teksturu i sjene od pojedinačnih točaka te odgovara grafičkijoj interpretaciji koja je više usredotočena na samu lubanju. Tom se tehnikom naglašavaju kontrasti između svijetlih i tamnih površina pa dizajn često djeluje nešto svedenije od ilustrativne varijante.
Veličinu i mjesto odaberite prema razini detalja
Odabir stila usko je povezan s veličinom i mjestom tetovaže. Detaljna verzija sa šeširom, čipkastim ovratnikom i cvijećem zahtijeva dovoljno prostora, primjerice na podlaktici, nadlaktici ili leđima, kako bi pojedini elementi i nakon nekog vremena ostali jasno prepoznatljivi. Pojednostavljena verzija koja se ograničava na lice lubanje, pak, može funkcionirati i na manjim površinama, poput zapešća ili gležnja, no pritom gubi raskošne detalje nalik čipki koji inače čine taj motiv prepoznatljivim.
Ako želite pobliže saznati koje su veličine općenito prikladne za pojedine dijelove tijela, osnovne informacije pronaći ćete u vodiču za veličine privremenih tetovaža, umjesto da ovaj članak navodi vlastite, nepotkrijepljene mjere.
Isprobajte motiv prije trajne tetovaže
U trenutačnoj ponudi još nema dizajna koji bi prikazivao samu La Catrinu potpuno vjerno, no motiv Spektakl prikazuje upravo taj spoj tuge i radosti koji obilježava i Día de los Muertos, ali pomoću dviju klasičnih kazališnih maski umjesto lubanje. Stoga je dobar izbor za isprobavanje veličine i mjesta na koži za slično detaljan dizajn bogat simbolikom, kao privremenu ili polutrajnu tetovažu, prije nego što uopće donesete odluku o trajnom motivu.
Ako pak želite vlastiti prikaz La Catrine što vjerniji izvorniku, odgovarajuću opciju pronaći ćete u ponudi tetovaža s dizajnom po narudžbi, dok je kolekcija s motivima maski dobro polazište za srodne dizajne slične simboličke dubine. U svakom slučaju, privremeni ili polutrajni dizajn pokazuje kako motiv, veličina i mjesto izgledaju na vašoj koži, ali ne govori ništa o tome koliko bi trajna tetovaža bila bolna ni koliko bi trajala, niti kako bi točno izgledala, zacijelila ili je vaša koža podnijela.
Prije nego što uopće počnete razmišljati o trajnom motivu, vrijedi pogledati vodič za prvu tetovažu, koji objašnjava kako odabrati dizajn i mjesto, kao i članak o tome zašto se isplati isprobati motiv prije trajne tetovaže. Ako vas zanima koliko dugo traje polutrajna verzija i kako blijedi, konkretne informacije pronaći ćete u vodiču za polutrajne tetovaže, umjesto da se ovdje navode procjene.
Ako osim La Catrine tražite i druge simbole s vlastitom poviješću, pronaći ćete ih u planiranom pregledu značenja tetovaža od A do Ž. A ako vas općenito zanimaju motivi tetovaža s kulturnim korijenima, dački simboli za tetovaže još su jedan primjer kako motiv postaje doista razumljiv tek u kontekstu vlastite tradicije, odvojeno od meksičkog konteksta La Catrine.
