Tetovaža s trima majmunima koji si pokrivaju oči, uši i usta prikazuje staru izreku, danas najpoznatiju kao „ne vidim, ne čujem, ne govorim”. Slika potječe sa skulpture iz 17. stoljeća na svetištu Tōshō-gū u Nikkōu u Japanu, a japanska imena majmuna — Mizaru, Kikazaru i Iwazaru — kriju igru riječi koja objašnjava zašto se ta ideja počela prikazivati upravo majmunima. Najčešće nedoumice o ovom motivu odnose se na mogućeg četvrtog majmuna i na to da se njegova poruka može tumačiti na dva gotovo suprotna načina. U nastavku ćemo ih razjasniti jednu po jednu, prije praktičnog dijela o kompoziciji i položaju.
- Izvorna skulptura prikazuje tri majmuna, a ne četiri, i nalazi se na staji za svete konje u sklopu svetišta Tōshō-gū u Nikkōu.
- Imena Mizaru, Kikazaru i Iwazaru potječu od igre riječi na japanskom, a ne od doslovnog prijevoda izraza „ne vidim, ne čujem, ne govorim”.
- Četvrti majmun, Shizaru, predstavlja dio „ne činim zlo” iz starije i potpunije maksime, no izvori se ne slažu oko toga zašto ga nema na skulpturi u Nikkōu.
- Izraz se može tumačiti ili kao osobna disciplina ili — u zapadnjačkoj upotrebi — kao kritika osobe koja namjerno ignorira problem.
Odakle potječe prikaz triju majmuna
Skulptura koja je popularizirala ovaj motiv nalazi se na staji za svete konje (Shinkyūsha) u sklopu svetišta Tōshō-gū u Nikkōu i potječe iz 17. stoljeća; druga je u nizu od osam rezbarenih ploča (izvor: Tri mudra majmuna – Wikipedia). Majmuni se nalaze upravo na staji jer su se u istočnoazijskoj tradiciji smatrali zaštitnicima konja od bolesti i nesreće (izvor: Svetište Nikkō Tōshō-gū – Tabiiro). Filozofija koja stoji iza te geste starija je od same skulpture: njezini korijeni vjerojatno sežu do maksime iz Konfucijevih Analekata, koja je u Japan stigla preko učenja budističke škole Tendai iz Kine, u razdoblju Nara. Skulptura se tradicionalno pripisuje majstoru Hidari Jingorōu, no djela povezana s tim imenom nastajala su tijekom gotovo tri stoljeća — što upućuje na to da je ime vjerojatno funkcioniralo kao zajednički potpis više vrhunskih majstora, a ne kao identitet jedne osobe (izvor: Tri mudra majmuna svetišta Tōshō-gū – Tourist Japan).
Što znače Mizaru, Kikazaru i Iwazaru i kakva se igra riječi krije iza tih imena
Tri geste imaju izravno značenje: Mizaru si pokriva oči i ne vidi zlo, Kikazaru si pokriva uši i ne čuje zlo, a Iwazaru si pokriva usta i ne govori zlo (izvor: Tri mudra majmuna iz Nikkōa – Nippon.com). Imena, međutim, nisu prijevod tih gesta, nego rezultat igre riječi: negativni sufiks „-zaru” (koji znači „ne”) zvuči isto kao zvučna inačica riječi „saru” (猿, majmun), koja se upotrebljava u složenicama. Izraz mizaru-kikazaru-iwazaru tako je prirodno dobio oblik majmuna jer su se ta dva zvuka podudarala, a ne zato što su majmuni od početka bili povezani s idejom „ne vidjeti, ne čuti, ne govoriti”.
Zašto baš te tri geste, a ne neke druge
Ploča s trima majmunima dio je priče u osam prizora uklesanih u svetištu Tōshō-gū, koji prate životne faze čovjeka. Ta ploča prikazuje djetinjstvo — dob u kojoj je čovjek najznatiželjniji i najizloženiji utjecajima pa ga od njih treba najviše štititi (izvor: Svetište Nikkō Tōshō-gū – Tabiiro). To objašnjava zašto pouka ističe upravo tri osjetila kojima do nas dopiru utjecaji iz okoline: ono što vidimo, čujemo i odlučimo dalje ponavljati.
Četvrti majmun i najčešće zabune
Konfucijanska maksima koja stoji iza ove slike u svojem punom obliku ima četiri dijela, a ne tri — četvrti otprilike glasi „ne čini ništa protivno pristojnosti”, što se obično tumači kao „ne činim zlo”. Ta četvrta ideja ponekad se prikazuje dodatnim majmunom imena Shizaru ili Sezaru, najčešće prekriženih ruku ili s rukama na trbuhu. Međutim, on se ne pojavljuje na izvornoj skulpturi u Nikkōu, a izvor koji najdetaljnije opisuje ovu ploču navodi dva moguća objašnjenja njegova izostanka, ne potvrđujući nijedno kao ispravno: prvo povezuje izostanak majmuna sa praznovjerjem vezanim uz broj četiri u japanskoj kulturi, gdje se četiri (shi) izgovara isto kao „smrt” — što je dovoljan razlog da se taj broj izbjegava u svetištu; drugo kaže da bi se njegova gesta, koja se obično tumači kao aluzija na nepristojno ponašanje, smatrala neprikladnom za prikazivanje na svetome mjestu (izvor: Svetište Nikkō Tōshō-gū – Tabiiro). Nijedno od ta dva objašnjenja nije potvrđeno kao jedino ispravno, pa ih je najtočnije smatrati suprotstavljenim hipotezama, a ne utvrđenom činjenicom. Ono što je sigurno jest da se na izvornom svetištu nalaze točno tri majmuna, redom vid-sluh-govor — svaka inačica s četiri lika ili drukčijim redoslijedom kasnija je prilagodba, a ne izvornik.
Od konfucijanske maksime do modernog simbola: što on zapravo poručuje
Iako je njegov korijen konfucijanska maksima koja se u Japan prenijela preko budizma, ovaj je motiv odavno postao široko rasprostranjen kulturni simbol, a ne praksa povezana s određenim vjerskim kultom, dok su se njegova tumačenja umnožila usporedno s međunarodnom popularnošću slike. Izvorno značenje odnosi se na osobnu disciplinu: ne izlagati se namjerno utjecajima, tračevima ili lošim primjerima, osobito tijekom godina u kojima se oblikujemo kao osobe. Riječ je o pouci o tome što odlučujemo gledati, slušati i ponavljati, a ne o ignoriranju stvarnih problema. U zapadnoj popularnoj kulturi, međutim, ista se slika često upotrebljava u gotovo suprotnom značenju: za opisivanje osobe koja namjerno „zatvara oči” pred nepravdom ili problemom koji bi trebala priznati (izvor: Tri mudra majmuna – Wikipedia). Ako razmišljaš o tetovaži, vrijedi unaprijed odlučiti koje od ta dva tumačenja želiš prenijeti jer to mijenja naglasak koji stavljaš na geste, broj majmuna i eventualni tekst uz dizajn.
Kako odabrati kompoziciju i položaj za vlastiti dizajn
Broj majmuna u dizajnu ponajprije ovisi o odabranoj poruci: klasična inačica s tri lika ostaje vjerna izvornoj skulpturi i tumačenju o osobnoj disciplini; četvrtog majmuna, Shizarua, možeš dodati želiš li upotpuniti maksimu i naglasiti „ne činim zlo”, uz svijest da je riječ o kasnijem dodatku, a ne dijelu izvorne skulpture u Nikkōu.
Veličina i položaj jednako su važni kao i broj likova. Vodoravna kompozicija s trima malim siluetama i čistim linijama dobro se uklapa na zapešće ili podlakticu, gdje geste ostaju jasne i iz daljine. Veća inačica s više detalja oko majmuna bolje pristaje rebrima ili lopatici, gdje površina omogućuje složeniju kompoziciju bez pretrpavanja dizajna.
Prije bilo kakve trajne odluke možeš provjeriti kako izgledaju odabrana veličina i položaj tako da nosiš privremenu tetovažu — isti pristup preporučujemo i u vodiču za one koji razmišljaju o prvoj trajnoj tetovaži — uključujući i personalizirani dizajn, prilagođen kompoziciji i broju majmuna koje si odabrao/la.
Ako želiš naglasiti zaštitu više nego ravnotežu, još jedan ilustrativni dizajn iz kataloga razvija istu ideju — namjernu prepreku negativnim utjecajima.
Za druge simbole sličnog kulturnog značenja, naš rječnik značenja od A do Ž okuplja objašnjenja desetaka motiva, a vodič o tetovažama s budističkim motivima detaljnije obrađuje kulturni kontekst iz kojeg potječe i ova ikonografija. Ako te motiv zanima ponajprije zbog njegove vjerske ili kulturne strane, vodič o vjerskim simbolima u privremenim tetovažama pokazuje kako pristupamo takvim temama s poštovanjem, bez obzira na njihovo podrijetlo.
Tri majmuna, unatoč svim šalama o tome da „ne vidim, ne čujem, ne govorim”, ostaju motiv s jasnom pričom koja se može provjeriti: japanska skulptura iz 17. stoljeća, igra riječi koja je maksimu pretvorila u sliku i dva moderna tumačenja između kojih možeš svjesno odabrati prije nego što odlučiš o kompoziciji. Točan broj majmuna, veličinu i položaj koje si odabrao/la možeš isprobati privremeno, bez ikakvog pritiska, prije nego što razmisliš o trajnoj inačici.
