Tetovaža hvatača snova priziva kružni motiv isprepleten poput paukove mreže, s perjem koje visi s njega. Izvorno nije nastala kao ukras, već kao predmet koji pruža zaštitu u kulturi Ojibwe (poznatoj i kao Anishinaabe). Prema predaji, mreža hvata štetne utjecaje koji lebde zrakom, baš kao što paukova mreža zadržava sve što je dotakne (izvor: Hvatač snova – Wikipedia). Kad je taj motiv stigao do zapadne pop-kulture, već se znatno udaljio od svojega izvornog konteksta. Zato prije osmišljavanja tetovaže vrijedi doznati odakle potječe, što su značili njezini dijelovi i kako odabrati motiv ne zanemarujući njegovo podrijetlo. Pogledat ćemo i koji dio tijela — podlaktica, leđa ili rebra — najbolje prikazuje strukturu mreže i perja.
- Podrijetlo hvatača snova izravno je povezano sa zajednicom Ojibwe (Anishinaabe), a ne s nekom općom tradicijom koja se može pripisati svim domorodačkim kulturama.
- Izvorni predmet sastojao se od mreže ispletene preko obruča savijenog od vrbovih grančica, perja i perlica. Vješali su ga iznad kolijevke ili kreveta, a ne na policu ili zid.
- Simbol je postao šire poznat od 1960-ih i 1970-ih: najprije se proširio među drugim domorodačkim zajednicama, a zatim ga je preuzela i masovna kultura.
- Veličina i položaj motiva (podlaktica, leđa, rebra) daju različit dojam. Vrijedi ih isprobati na privremenoj ili polutrajnoj inačici prije nego što doneseš bilo kakvu konačnu odluku.
Odakle potječe hvatač snova i zašto je povezan s kulturom Ojibwe
Već sam naziv otkriva podrijetlo motiva: oblik koji se krije iza engleskog izraza „dreamcatcher” na jeziku Ojibwe naziva se „asabikeshiinh”, što znači pauk i izravno upućuje na strukturu paukove mreže (izvor: Hvatač snova – Wikipedia). Ta je jezična povezanost važna jer se motiv danas često opisuje kao opći „indijanski” ili „plemenski” ukras, iako je riječ o tradiciji određene zajednice.
Legenda o Asibikaashi
Etnografkinja Frances Densmore 1929. godine zabilježila je predaju koja hvatač snova povezuje s Asibikaashi, Ženom-Paukom, koja bdije nad članovima zajednice, a osobito nad djecom. Kako se zajednica širila na sve veće područje i Asibikaashi postajalo sve teže stići do svake kolijevke, prema predaji su majke i bake počele plesti zaštitne mreže kako bi nastavile njezin rad ondje gdje ona više nije mogla fizički biti prisutna (izvor: Hvatač snova – Wikipedia). Sama tradicija Ojibwe potvrđuje da je predmet izvorno bio namijenjen zaštiti djece dok spavaju te da se izrađivao od mreže ispletene od tetiva, s obručem kružnog ili suzolikog oblika (izvor: Domorodački američki hvatači snova – Native Languages of the Americas).
Od čega se izrađivao izvorni hvatač snova
Tradicionalni primjerci izrađivali su se tako da se mreža isplete preko obruča savijenog od vrbovih grančica, koristeći vlakna koprive, tetive ili drugu biljnu nit. Na mrežu su se vješali sveto perje i perlice. Gotov predmet vješao se iznad kolijevke ili kreveta, uz vjerovanje da mreža hvata štetne utjecaje u zraku, baš kao što paukova mreža zadržava sve što je dotakne (izvor: Hvatač snova – Wikipedia). Ta funkcija objašnjava zašto je sredina motiva kružna: nije riječ o estetskom odabiru, već o odrazu fizičke strukture mreže.
Što simboliziraju niti, perje i perlice
Obruč, mreža, perje i perlice služili su zaštitnoj funkciji predmeta, no njihova su se točna značenja razlikovala od elementa do elementa i od zajednice do zajednice. Nije postojala jedinstvena simbolika koja je svugdje bila ista. Prema danas najčešće prenošenom tumačenju, mreža propušta dobre snove, dok se loši snovi zadržavaju, a dobri se niz perje spuštaju do osobe koja spava. Ta je priča široko rašireno prepričavanje, ali etnografski izvor na koji se poziva većina opisa prvenstveno dokumentira opću zaštitnu ulogu mreže i njezinu sposobnost da zaustavi štetne utjecaje, a ne posebnu funkciju perja kao filtra. Zato je treba shvatiti kao poznato i popularno objašnjenje, a ne kao preciznu etnografsku činjenicu.
Ono što je pouzdano dokumentirano jest da struktura mreže oponaša paukovu mrežu, a perje i perlice koje vise s nje bili su ukrasni, ali i sveti elementi predmeta, a ne naknadno dodani ukrasi. Ako želiš čitati općenito o simbolici perja i krila, neovisno o hvataču snova, više ćeš o tome pronaći u članku o značenju motiva krila i perja, jer se ovaj tekst namjerno usredotočuje samo na hvatač snova.
Kako je hvatač snova postao šire poznat simbol
Tijekom panindijanskog pokreta 1960-ih i 1970-ih, inačice hvatača snova počele su upotrebljavati i druge domorodačke zajednice. Više nije bio samo predmet tradicije Ojibwe, već je postao simbol zajedništva i zajedničkog identiteta (izvor: Hvatač snova – Wikipedia). Izraz „dream catcher” zatim se pojavio u medijima glavne struje tijekom 1970-ih, a do 1980-ih u Sjedinjenim Američkim Državama već je bio nadaleko poznat kao rukotvorina. Početkom 1990-ih postao je jedan od najtraženijih takvih proizvoda masovne proizvodnje, što je ujedno značilo da su se primjerci dostupni u prodaji sve više udaljavali od izvornih materijala i oblika.
Cijena tog procesa jest to što su mnogi hvatači snova koji se danas prodaju proizvodi skupina New Age ili masovnih proizvođača, nisu izrađeni od tradicionalnih materijala i tek nejasno nalikuju povijesnom obliku. To otvara pitanja kulturnog prisvajanja i pretjerane komercijalne uporabe (izvor: Hvatač snova – Wikipedia). Ako tražiš fizički, autentičan primjerak, najbolje ga je kupiti od plemenski priznatog domorodačkog američkog, inuitskog ili pripadnika Prvih naroda (First Nations) (izvor: Domorodački američki hvatači snova – Native Languages of the Americas). Isto načelo vrijedi i pri odabiru motiva za tetovažu: vrijedi znati razliku između prikaza istrgnutog iz konteksta i karikaturalnog prikaza te jednostavnog motiva koji poštuje izvorni oblik.
Odabir s poštovanjem: na što obratiti pozornost prije nego što odabereš motiv hvatača snova
Najvažnije je da uz odabrani motiv poznaješ i priznaš njegovo podrijetlo: nije riječ o općem „indijanskom” ili „plemenskom” ukrasu, već o tradiciji određene zajednice, koju vrijedi spominjati imenom i u njezinu kontekstu. Dobro je i ne kombinirati oblik hvatača snova sa svetim ili ceremonijalnim elementima drugih kultura u jednoj kompoziciji zamišljenoj kao „egzotična”, jer to upravo potiče takvo spajanje različitih tradicija bez konteksta zbog kojeg su inačice masovne proizvodnje toliko kritizirane.
Isto razmatranje vrijedi za svaki motiv koji potječe iz određene vjerske ili kulturne tradicije: u članku o predstavljanju budističkih simbola s poštovanjem pronaći ćeš slična razmatranja primijenjena na drugu kulturu. U oba je slučaja cilj isti: odabrati i nositi motiv tako da njegovo izvorno značenje ostane prepoznatljivo i da ga se poštuje, umjesto da se izgubi iza općeg „duhovnog” ukrasa.
Gdje dobro pristaje tetovaža hvatača snova: podlaktica, leđa, rebra
Podlaktica je praktičan izbor jer kružna mreža i jedno ili dva pera koja vise s nje ostaju jasno vidljivi na toj površini. Taj je dio tijela vidljiv i danju ako želiš pokazati tetovažu. Ovaj kompaktni raspored blizak je proporcijama izvornog predmeta malih dimenzija: obruč je u sredini, a ispod njega je kratak niz pera usmjerenih prema dolje.
Leđa nude znatno veću površinu pa na njima stane detaljnija mreža i više pera različitih duljina, a da kompozicija ne izgleda prenatrpano. Rebra, s druge strane, nude uzak, okomit raspored koji dobro pristaje obliku niza pera koja vise prema dolje, no ondje je koža osjetljivija, što vrijedi uzeti u obzir pri planiranju.
Zašto vrijedi najprije isprobati veličinu i položaj
Privremena ili polutrajna tetovaža prvenstveno služi tome da na vlastitoj koži vidiš planiranu veličinu i položaj prije nego što doneseš bilo kakvu konačnu odluku. Nije namijenjena predviđanju koliko će trajna inačica boljeti, kako će zacijeliti ni kako će izgledati nakon više godina. Ako još nisi siguran koji ti dio tijela i koja veličina odgovaraju, u članku o odabiru motiva i mjesta za prvu tetovažu pronaći ćeš dodatne smjernice, a vodič za odabir veličine pomoći će ti da procijeniš je li za određeni dio tijela bolje odabrati mali, srednji ili veći motiv.
Tetovaža hvatača snova stoga je istodobno i kulturno pitanje i praktična odluka: vrijedi upoznati njezino ojibwejsko podrijetlo i kasnije širenje simbola, a zatim na temelju toga odabrati motiv i položaj koji poštuju njegov oblik. Ako želiš razgledati i druge motive sa sličnim značenjem, opsežna zbirka značenja tetovaža dobra je početna točka, a u zbirci privremenih tetovaža na duhovne teme možeš pogledati još motiva srodnog ugođaja prije nego što odabrani dizajn isprobaš na koži.
