Tribalna tetovaža, onako kako je većina ljudi danas zamišlja, označava zapadnjački grafički stil s velikim punim crnim oblicima, debelim krivuljama i simetričnim motivima ili motivima nalik plamenu, koji je postao popularan u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1990-ih i 2000-ih. To nije naziv neke određene tradicije, nego stilska oznaka čiji je vizualni jezik preuzet iz nekoliko međusobno vrlo različitih kultura, poput maorske, samoanske ili dajačke tradicije s Bornea, ali bez preuzimanja njihova značenja, pravila ili pripadnika koji ih s pravom mogu nositi. Razumijevanje te razlike pomaže pri odabiru motiva s punom sviješću o njegovu značenju, bilo da je cilj upravo taj prepoznatljiv grafički stil ili, naprotiv, određeni kulturni simbol koji je bolje obraditi u posebnom vodiču.
- „Tribal” je zapadnjački stil, a ne tradicija: objedinjuje vizualne motive preuzete iz više kultura, koje nemaju isto značenje ni ista pravila.
- Maorski tā moko, samoanski tatau i peʻa te dajački motivi s Bornea stvarne su prakse namijenjene određenim nositeljima i tattoo majstorima, a ne tek estetika koju se može jednostavno preslikati.
- Suvremene inačice tribalnog stila, poput blackworka, geometrijskog ornamenta ili diskretnijih motiva, omogućuju zadržati tu prepoznatljivu estetiku bez pripisivanja podrijetla koje nam ne pripada.
- Proba s privremenom ili polutrajnom tetovažom može pomoći da procijenite veličinu i položaj velikog motiva; ne govori ništa o boli, zacjeljivanju ni točnom izgledu trajne tetovaže.
Što je danas tribalna tetovaža?
Na koži se „tribalni” motiv obično prepoznaje po nekoliko stalnih obilježja: širokim crnim plohama, debelim krivuljama koje prate oblik ruke, ramena ili lista te simetriji ili ritmu koji se ponavlja i podsjeća na plamen ili valove. Ti su oblici osmišljeni tako da budu uočljivi izdaleka i prate mišiće, što objašnjava zašto su se dugo nalazili na čitavim dijelovima tijela, poput podlaktice, bicepsa ili gornjeg dijela leđa.
Sama riječ „tribal” dolazi od engleskog izraza tribal art, kategorije koju su osmislili zapadnjački tattoo studiji kako bi prodavali određenu vrstu crteža, a ne označavali neku konkretnu kulturu. Nijedan narod sam sebe ne naziva „tribalnim”: taj pojam izvana objedinjuje estetike vrlo različitih podrijetla. Upravo ta praktična oznaka potiče zabunu jer se stil proširio mnogo dalje i mnogo brže od tradicija koje su ga nadahnule.
Odakle potječe tribalni stil: više stvarnih tradicija, a ne samo jedna
Iza riječi „tribal” zapravo se kriju vrlo različite prakse tetoviranja, svaka sa svojom poviješću, tehnikom i značenjem. Sljedeća tri primjera pokazuju zašto se nijedna od njih ne može svesti na običan ukrasni motiv.
Tā moko (maorska tradicija)
Tā moko je tradicionalna tetovaža naroda Māori s Novog Zelanda. U njoj se bilježe podrijetlo, društveni položaj i identitet osobe koja je nosi, a povijesno se urezuje dlijetom, a ne ubada iglom. Njezino je simboličko značenje toliko snažno da je nastao poseban izraz, „kirituhi” (doslovno „pisanje po koži”), za motiv nadahnut maorskom tradicijom koji nosi osoba koja ne pripada tom narodu. Izraz služi upravo tome da se takav motiv razlikuje od autentičnog tā moko, za koji je potrebno genealoško i povijesno znanje na koje s pravom može polagati pravo samo osoba maorskog podrijetla (izvor: Tā moko – Wikipedia).
Tatau i peʻa (samoanska tradicija)
Među Samoancima je muški peʻa tradicionalna tetovaža koja prekriva tijelo od sredine leđa do koljena. I danas je ručno izrađuju nasljedni tattoo majstori, tufuga tā tatau, alatima koji se prenose s generacije na generaciju, a u zajednici ima veliku društvenu i duhovnu vrijednost. I danas je primanje te tetovaže rijetka odluka za osobu koja nije Samoanac (izvor: Peʻa – Wikipedia).
Dajački motivi (Borneo)
U nekim dajačkim zajednicama s Bornea tetoviranje je dugo bilo dio obreda prijelaza i, među ostalim, bilježilo broj bitaka ili glava koje je ratnik uzeo tijekom života. Tradicionalne austronazijske tehnike temeljile su se na alatu kojim se udara rukom, bodlji, kosti ili školjci, a ne na stroju, pa je svaki motiv imao status nalik osobnom dokumentu, a ne običnom ukrasu (izvor: Tattoo – Wikipedia).
Zašto je ta razlika važna pri odabiru motiva
Generički „tribalni” motiv kupljen iz kataloga ili ponuđen u zapadnjačkom tattoo studiju ne pripada nijednoj od tih tradicija. Ne predstavlja društveni položaj, obiteljsku lozu ni osobno postignuće: riječ je o grafičkom crtežu koji oponaša određenu estetiku, a ne o kodiranoj društvenoj poruci. To ga samo po sebi ne čini neprimjerenim, ali mijenja pitanje koje si treba postaviti prije nego što ga odaberemo.
Ako vam je cilj upravo ta prepoznatljiva estetika — veliki crni oblici, naglašene krivulje i snažan grafički dojam — generički motiv u tribalnom stilu točno odgovara vašim željama. No ako od početka želite nositi određeni simbol povezan s nekom kulturom ili mitologijom, bolje je potražiti vodič posvećen toj tradiciji nego nejasno određen „tribalni” motiv koji neće nositi ni njezino značenje ni njezine simbole. Za nordijsku simboliku i rune, poseban vodič za vikinške tetovaže objašnjava na što treba paziti; za grčku simboliku, vodič za tetovaže nadahnute grčkom mitologijom obrađuje bogove i klasične motive.
Suvremene inačice tribalnog stila
Tribalni stil nije nestao, već se razvio u nekoliko grafičkih smjerova koji zadržavaju njegov duh, ali ne moraju nužno sadržavati izvorne velike crne plohe. Blackwork je inačica najbliža klasičnoj estetici: velike crne površine, izražajne krivulje i snažan kontrast na koži. Ornamentalni i geometrijski stilovi preuzimaju istu logiku strukturiranog i simetričnog motiva, ali koriste tanke linije umjesto punih ploha, pa djeluju nježnije, a kompozicija je i dalje razrađena.
Diskretna inačica ide korak dalje u tom razvoju: jedna linija, jednostavan oblik, isti grafički jezik sveden na osnovno za suzdržaniji izgled u svakodnevnom životu. Simbol beskonačnosti u nastavku prikazuje taj nježni smjer; možete ga usporediti s Kompasom bogatijeg motiva prikazanim iznad.
Ta tri smjera — blackwork, ornamentalni i diskretni — prisutna su u vodiču za geometrijske tetovaže i vodiču za minimalističke tetovaže, koji su korisni za usporedbu drugih primjera prije konačnog odabira.
Odaberite veličinu i mjesto prije konačne odluke
Veliki motivi u tribalnom stilu najčešće se nose na ruci, podlaktici ili nozi, dijelovima tijela koji nude dovoljno prostora da krivulje i crne plohe ostanu jasno vidljive. Prije konačnog odabira vrijedi vidjeti kako motiv izgleda uz vlastiti ton kože i koliko je vidljiv uz svakodnevnu odjeću, u uredu i ljeti.
Privremena ili polutrajna tetovaža najjednostavniji je način da to konkretno procijenite: možete vidjeti stvarnu veličinu motiva na svojoj koži, procijeniti ravnotežu između crteža i odabranog dijela tijela te usporediti nekoliko mjesta prije nego što se obvežete. Ova proba odnosi se samo na veličinu, oblik i položaj. Ne govori ništa o boli koju uzrokuje trajna tetovaža, načinu na koji će koža zacijeliti, mogućoj alergijskoj reakciji ni točnom izgledu istog motiva nakon što se istetovira iglom: to su zasebna pitanja povezana s trajnom tetovažom, koja se ne mogu predvidjeti probom s privremenom tetovažom.
Za usporedbu dostupnih veličina prije nego što se odlučite, vodič za veličine privremenih tetovaža detaljno opisuje mini, srednje i full body formate. Ako vas zanima šire pitanje treba li prijeći na trajnu tetovažu nakon uspješne probe, vodič za odluku između privremene i trajne tetovaže iznosi kriterije koje treba razmotriti.
Česta pitanja o tribalnim tetovažama
Ima li tribalna tetovaža fiksno značenje?
Ne, ne u svom generičkom obliku. Za razliku od tā moko ili samoanskog tatau, koji slijede precizna pravila prenošena unutar određene kulture, motiv „tribal” koji se prodaje kao zapadnjački grafički stil nema zajednički kod ni jedno općeprihvaćeno značenje. Svatko mu može pripisati značenje koje želi, ali ono ostaje osobno, a ne kulturno.
Može li se nositi tribalni motiv bez povezanosti s određenom kulturom?
Da, ako znate što zapravo nosite. Generički tribalni motiv i određeni kulturni motiv, primjerice maorski, samoanski ili dajački, ne odgovaraju istoj namjeri: prvi je estetika, a drugi pripada određenoj povijesti i nositeljima koji ga s pravom mogu nositi. Odabir uz puno razumijevanje razlike pomaže da ih ne pobrkate, bez obzira na to koji motiv naposljetku odaberete.
Je li tribalni stil prikladan za prvu tetovažu?
Može biti dobar početak, pod uvjetom da najprije isprobate veličinu i položaj umjesto da odlučujete samo na temelju slike. Kao i kod svakog velikog motiva, proba s privremenom tetovažom pomaže da zamislite rezultat na vlastitom tijelu prije nego što zasebno razmotrite pitanja povezana s trajnom tetovažom.
Ako želite vidjeti kako veliki motiv u tribalnom stilu izgleda na vašoj koži prije donošenja odluke, modeli sa strukturiranim motivima iz kolekcije Privremene Tetovaže Simboli InkLabs omogućuju vam da usporedite različite veličine i mjesta, od ruke do noge, prije nego što odaberete.
