Vikinška tetovaža: nordijski simboli, rune i zamke koje treba izbjeći

Vikinška tetovaža gotovo uvijek upućuje na nekolicinu prepoznatljivih motiva: Thorov čekić (Mjölnir), Valknut, Vegvísir, Odinove gavrane ili runski natpis. Svaki od njih priča drukčiju priču, a ne potječu svi iz samog vikinškog doba. Vegvísir se, primjerice, ne pojavljuje ni u jednom izvoru starijem od XIX^e stoljeća, iako se često predstavlja kao drevni nordijski kompas. Ako prije odabira saznate stvarno podrijetlo svakog simbola, možete izbjeći dva česta razočaranja: nositi motiv koji se prodaje kao vikinški, iako je nastao kasnije, te ugravirati runski natpis čiji zapis slovo po slovo ne daje ništa čitljivo.

• Mjölnir je arheološki najbolje dokumentiran vikinški motiv: diljem sjeverne Europe pronađeno je oko tisuću privjesaka u obliku čekića.
• Valknut se pojavljuje na vikinškim kamenim spomenicima i pogrebnim predmetima, ali njegov je današnji naziv moderna oznaka; ne zna se kako su ga nazivali u to doba.
• Iako ga često nazivaju „vikinškim kompasom”, Vegvísir zapravo potječe iz islandskog rukopisa iz XIX^e stoljeća, nekoliko stoljeća nakon vikinškog razdoblja.
• Runski natpis ne može se prevesti slovo po slovo s francuskog: rune predstavljaju glasove, a ne pravopis, pa je bolje odabrati već utvrđen motiv nego smišljati vlastitu frazu.

Mjölnir, Thorov čekić

Thorov čekić najčešći je vikinški simbol pronađen na arheološkim nalazištima, što ga čini pouzdanom referencom, a ne tek slikom iz neke serije. Oko tisuću privjesaka u obliku čekića pronađeno je u Skandinaviji, Engleskoj, sjevernoj Njemačkoj, baltičkim zemljama i Rusiji (izvor: Mjölnir, Wikipedija). Ta učestalost mnogo govori o njegovu mjestu u svakodnevnom životu, daleko od predodžbe o oružju namijenjenom isključivo ratovanju.

Privjesak je služio i kao vjerski znak i amajlija, osobito na vjenčanjima, a njegova je popularnost rasla u isto vrijeme kada su se križevi u obliku privjesaka širili istim područjima (izvor: Mjölnir, Wikipedija). Danas, kao tetovaža, zadržava dvojako značenje zaštite i pripadnosti, a ne predstavlja izravno ratničko opredjeljenje. Ako ovaj simbol želite smjestiti među sve legendarne figure kojima se bavi Inklabs, članak o fantastičnim i mitološkim tetovažama obrađuje i druge motive iz drevnih priča, nordijskih i drugih.

Valknut, čvor palih ratnika

Valknut se prepoznaje po trima isprepletenim trokutima. Pronađen je ugraviran na nekoliko arheoloških nalaza iz vikinškog doba: kamenu Stora Hammars I, kamenu Tängelgårda na Gotlandu, pogrebnoj opremi iz brodskog groba Oseberg i anglosaksonskom prstenu pronađenom u rijeci Nene (izvor: Valknut, Wikipedija). Ti ga konteksti, često pogrebni, najčešće povezuju s Odinom i sudbinom ratnika poginulih u borbi: uobičajeno prihvaćeno značenje odnosi se na pale borce koje bog odabire da ih primi.

Prije odabira ovog motiva dobro je znati jednu pojedinost: „Valknut” je naziv koji su mu dali moderni istraživači i danas nitko ne zna kako se taj znak nazivao u vikinško doba (izvor: Valknut, Wikipedija). To ne umanjuje arheološku autentičnost simbola; samo znači da treba biti oprezan prema svakom objašnjenju koje tvrdi da zna njegov izvorni naziv ili točnu funkciju.

Vegvísir: „vikinški kompas” koji nije vikinški

Vegvísir je vjerojatno simbol s najpogrešnije određenim razdobljem nastanka u današnjoj vikinškoj predodžbi. Prvi poznati zapis o njemu nalazi se u islandskom rukopisu Huld, koji je 1860. sastavio Geir Vigfússon u Akureyriju, nekoliko stoljeća nakon završetka vikinškog doba; nema arheoloških tragova koji bi ga povezivali s tim razdobljem (izvor: Vegvísir, Wikipedija). U rukopisu je opisan kao znak koji bi trebao omogućiti onome tko ga nosi da nikada ne izgubi put za lošeg vremena, čak ni na nepoznatoj cesti (izvor: Vegvísir, Wikipedija).

To ne znači da je Vegvísir manje stvaran ili manje zanimljiv: riječ je o autentičnom islandskom simbolu s vlastitom poviješću i zaštitnom funkcijom. Samo ga treba smjestiti u pravo stoljeće, a ne predstavljati kao artefakt iz doba pohoda i saga. Motiv koji vam se sviđa zbog onoga što danas predstavlja i dalje je dobar izbor; problem je samo bezuvjetna oznaka „vikinški” koja mu se pripisuje.

Yggdrasil, Odinovi gavrani i vuk

Dva gavrana, Huginn i Muninn, prate Odina u nordijskoj mitologiji: njihova imena znače misao i sjećanje. Svakoga dana šalje ih da prelete svijet, a zatim mu se vraćaju i izvještavaju ga o onome što su vidjeli (izvor: Huginn i Muninn, Wikipedija). To mnogo govori o samom Odinu: bogu koji ne vlada toliko silom koliko informacijama koje prikuplja.

Zašto baš te životinje, a ne neki neodređeni vuk

Vuk ima složeniju ulogu u nordijskim pričama. Može predstavljati budnost i divlju snagu, no u mitologiji se pojavljuje i Fenrir, golemi vuk za kojeg sage najavljuju da će odigrati središnju ulogu u konačnom kaosu Ragnaröka. Stoga je za vikinšku tetovažu s vukom bolje odabrati određenu figuru nego neodređenu sliku grabežljivca, baš kao što gavran ima drukčije značenje ovisno o tome predstavlja li Huginna, Muninna ili samo pticu. Te se životinjske figure često pojavljuju uz Odina u ikonografiji i prirodno se kombiniraju s Valknutom ili Vegvísirom u istoj kompoziciji.

Rune: kako izbjeći najčešće pogreške

Stariji futhark, koji se koristio od II^e do VIII^e stoljeća i sastojao se od dvadeset četiri rune, kasnije je u Skandinaviji pojednostavljen u mlađi futhark, dok su Anglosaksonci neovisno o tome proširili vlastito runsko pismo (izvor: Stariji futhark, Wikipedija). Riječ je o dvama različitim sustavima koji su se koristili u različitim razdobljima i područjima: njihovo miješanje u istom natpisu nema povijesnog smisla, čak i ako rezultat izgleda lijepo.

Druga, još češća zamka odnosi se na prevođenje. Rune predstavljaju glasove, a ne pravopis riječi slovo po slovo: pretvaranje imena ili francuske rečenice u rune jednu po jednu često daje niz znakova koji ne odgovara nijednoj stvarnoj riječi na nekom drevnom jeziku. Zato je bolje odabrati već utvrđen i provjeren runski motiv, primjerice cijelu abecedu prikazanu u dekorativne svrhe ili ploču s nekoliko poznatih simbola, nego tražiti da netko sastavi prilagođeni natpis čije značenje nitko ne može jamčiti.

Odaberite kompoziciju i mjesto

Kompoziciju najprije treba odabrati prema njezinu stvarnom obliku. Dugi runski natpis ili Vegvísir s osam krakova treba ravnu i izduženu površinu kako bi ostao čitljiv, pa su podlaktica ili leđa prirodan izbor. Valknut ili Mjölnir, koji su kompaktniji, mogu se smjestiti na manja područja poput zapešća ili lista, a da pritom ne izgube detalje.

Upravo to možete provjeriti privremenom verzijom prije nego što se odlučite za trajnu: vidjeti stvarnu veličinu natpisa na vlastitoj koži i na odabranom mjestu, umjesto da je zamišljate prema crtežu. Vodič za prvu tetovažu korak po korak objašnjava kako odabrati motiv i mjesto, a članak o tome zašto isprobati tetovažu prije nego što je napravite trajnom govori o prednostima takvog isprobavanja, osobito korisnog za simboličnu kompoziciju čija duljina određuje čitljivost.

Prije nego što se odlučite za tako simboličan motiv, privremena verzija omogućuje vam da usporedite stvarnu veličinu runskog natpisa ili Vegvísira na koži i u skladu s tim prilagodite mjesto, kao što to omogućuju modeli iz kolekcije Privremene Tetovaže Viking. Ako vas zanimaju i drugi kulturni stilovi, plemenska tetovaža i grčka tetovaža slijede istu logiku: motivi puni značenja koje treba smjestiti u njihov stvarni povijesni kontekst prije nošenja. Ostale vodiče pronađite na Inklabsovu blogu.