Ako si više puta vidio otvorenu šaku, katkad s okom na sredini dlana, i želiš znati što znači prije nego što je istetoviraš na koži, riječ je o hamsi, poznatoj i kao Fatimina ruka, Mirjamina ruka ili Marijina ruka, ovisno o tome tko je tako naziva. Riječ je o zaštitnom simbolu zabilježenom u židovskoj, islamskoj i kršćanskoj tradiciji na području Sredozemlja i Bliskog istoka, s korijenima koji prethode tim trima religijama kakve se danas prakticiraju (izvor: Hamsa — Wikipedia). Nije isto što i tursko oko: kad se oba simbola pojave zajedno u istom dizajnu, svaki zadržava vlastito podrijetlo, a ovaj se članak bavi rukom.
- Pojam hamsa dolazi od arapske riječi khamsa, „pet”, što se odnosi na pet prstiju otvorene šake.
- Naziv „Fatimina ruka” podsjeća na kćer proroka Muhameda, ali simbol je stariji od islama, a dijele ga i judaizam i kršćanstvo.
- Vjerovanje da štiti od urokljivog oka kulturno je vjerovanje koje postoji već stoljećima, a ne dokazana osobina simbola ili tetovaže.
- Prije nego što odlučiš o konačnom dizajnu, privremenom tetovažom možeš vidjeti njegovu stvarnu veličinu i položaj.
Što je tetovaža Fatimine ruke (hamsa) i po čemu se razlikuje od turskog oka
Hamsa je otvorena šaka s prstima koji mogu biti spojeni ili rašireni, a različite su je kulture prihvatile kao zaštitni amulet. Naziv se razlikuje ovisno o tradiciji i regiji: u arapskom i islamskom svijetu često se govori o Fatiminoj ruci, u sefardskom judaizmu često je zovu Mirjaminom rukom, a u kršćanskom se kontekstu pojavljuje kao Marijina ruka. Sva tri naziva označavaju isti simbol iz različitih vjerskih perspektiva, a upravo ga to čini zanimljivim: ne pripada isključivo jednoj vjeri.
Mnogi dizajni uključuju oko nacrtano na sredini dlana, zbog čega se hamsa često zamjenjuje s turskim okom ili nazarom. Riječ je o dvama različitim simbolima s vlastitom poviješću: samo oko pripada drukčijoj zaštitnoj tradiciji koju ovdje nećemo obrađivati. Ako želiš usporediti hamsu s još jednim vjerskim simbolom koji se često pojavljuje na privremenim tetovažama, možeš pogledati kako se križ i drugi vjerski simboli obrađuju u dizajnu privremenih tetovaža, gdje se o njima govori zasebno.
Podrijetlo: simbol koji dijele islam, judaizam i kršćanstvo
Zaštitne šake zabilježene su na području drevnog Bliskog istoka još prije nego što su islam i judaizam postojali u današnjem obliku, što hamsu svrstava među predislamske simbole koje su s vremenom prihvatile različite religije (izvor: Hamsa — Wikipedia). Čini se da je i sam naziv „Fatimina ruka” novijeg podrijetla nego što se obično pretpostavlja: prema istom izvoru, riječ je o nazivu iz razdoblja francuske kolonijalne vlasti, a ne o izvornom autohtonom arapskom nazivu simbola. To ne poništava povezanost s Fatimom u islamskoj tradiciji, ali naziv smješta u njegov stvarni povijesni kontekst.
Islamska tradicija: Fatima i šijitski panjtan
Fatima je bila kći proroka Muhameda i njegove prve supruge Hatidže, a zajedno s Muhamedom, svojim suprugom Alijem te sinovima Hasanom i Huseinom pripada skupini poznatoj kao Ahl al-Bayt, koja ima središnje mjesto u šijitskoj teologiji (izvor: Fatima — Wikipedia). U istoj se tradiciji pet prstiju ruke simbolično tumači kao panjtan, odnosno kao tih pet osoba (izvor: Hamsa — Wikipedia). To tumačenje objašnjava zašto simbol u šijitskom islamu ima konkretnu pobožnu, a ne samo ukrasnu važnost.
Židovska tradicija: Mirjamina ruka i slovo šin
U judaizmu je isti simbol poznat kao Mirjamina ruka, a u kabali se katkad povezuje s hebrejskim slovom šin, početnim slovom imena „Šadaj”, jednog od Božjih imena (izvor: Hamsa — Wikipedia). Sefardska židovska zajednica široko ga je prihvatila, a uobičajeno se upotrebljavao na mezuzama, narukvicama, naušnicama, privjescima za ključeve i drugim svakodnevnim predmetima (izvor: The Hamsa — My Jewish Learning). Ista je tradicija simbol uvela i u važne vjerske predmete, poput ukrasa na bračnim ugovorima (ketubama) te na predmetima koji se upotrebljavaju pri čitanju Tore, primjerice pokazivačima i pashalnoj Hagadi (izvor: Hamsa — Wikipedia). Ta dvostruka prisutnost, na svakodnevnim i vjerskim predmetima, potvrđuje da nije riječ o suvremenom dodatku, nego o sastavnom dijelu židovske materijalne kulture.
Kršćansko prihvaćanje i predislamski korijeni simbola
U kršćanskim zajednicama na području Sredozemlja i Bliskog istoka isti se dizajn pojavljuje kao Marijina ruka, usporedno sa židovskim i muslimanskim tumačenjima. To trostruko prihvaćanje ima smisla samo ako razumijemo polazište: riječ je o simbolu zaštitne ruke koji je već postojao u kulturama te regije prije nego što su ga tri monoteističke religije uključile, svaka sa svojim nazivom i vlastitim vjerskim tumačenjem. Zato ga ne treba prikazivati kao da pripada isključivo jednoj tradiciji: njegova je povijest upravo povijest simbola koji dijele različite zajednice.
Što zapravo predstavlja: zaštitu od urokljivog oka, a ne zajamčeni amulet
Prema tradicionalnom vjerovanju, otvorena šaka štiti od urokljivog oka, odnosno od zlonamjernog pogleda za koji se u nekim kulturama vjerovalo da može uzrokovati bolest, smrt ili nesreću (izvor: Hamsa — Wikipedia). Važno je razlikovati dvije stvari: jedno je kulturno vjerovanje, dokumentirano i prisutno stoljećima, a sasvim drugo tvrdnja da simbol ili tetovaža doista štite od nečega. Prvo pripada povijesti i antropologiji; drugo nema nikakvu provjerljivu osnovu i ovaj članak to ne prikazuje kao činjenicu.
Ne postoji ni jedinstveno vjersko stajalište o tom simbolu. I u samom islamu postoje različita tumačenja: neke ga salafističke vjerske vlasti odbacuju jer ga smatraju nedopuštenim amuletom (izvor: Hamsa — Wikipedia), dok u drugim strujama i zajednicama simbol postoji usporedno s vjerskom praksom, bez sukoba. Ta unutarnja raznolikost korisna je pri odgovoru na pitanje je li tetoviranje Fatimine ruke kulturno prisvajanje: budući da je riječ o simbolu koji dijele različite religije i regije, bez jedinstvenog autoriteta koji ga uređuje, najrazumnije ga je ne izbjegavati u potpunosti, nego upoznati njegovo podrijetlo, ne tretirati ga kao običan modni dodatak i izbjegavati kombiniranje s elementima koji nisu povezani s njegovim značenjem.
Kako odabrati dizajn Fatimine ruke s poštovanjem prema kulturi
Poznavanje podrijetla simbola prije odabira dizajna pomaže ti donijeti promišljenu odluku, umjesto da kopiraš prvu sliku na koju naiđeš pretražujući internet. Dizajn koji miješa hamsu s ukrasnim elementima nepovezanima s njezinom poviješću — tipografijom, kućnim ljubimcima ili motivima iz drugih kultura — razvodnjava značenje koje je čini privlačnom. Dizajn koji se usredotočuje na šaku, s okom na dlanu ili bez njega, ovisno o tome što ti više odgovara, obično pokazuje više poštovanja prema simbolu nego vrlo prenatrpana verzija.
Što se tiče položaja, ne postoji univerzalno dokumentirano pravilo koje određuje kamo prsti trebaju biti okrenuti ili na kojem je dijelu tijela „primjereno” nositi simbol. Ono što može biti važno jest osobni ili vjerski razlog svake osobe, jer ona najbolje zna koje mjesto ima smisla s obzirom na njezinu vlastitu priču povezanu sa simbolom. Ono što treba izbjegavati jest odabir položaja isključivo zbog estetike, a da prethodno nisi razumio što predstavlja ono što ćeš nositi na koži.
Prije trajne tetovaže: isprobaj veličinu i položaj privremenom tetovažom
Privremeni ili polutrajni dizajn omogućuje ti da vidiš njegovu stvarnu veličinu, omjer u odnosu na ostatak tijela i kako izgleda na odabranom mjestu, što se ne može dočarati slikom na zaslonu. Ipak, isprobavanje privremenog dizajna ne predviđa bol, zacjeljivanje, moguću alergijsku reakciju ni točan izgled trajne tetovaže; služi isključivo za procjenu dizajna, veličine i položaja. Ako želiš bolje razumjeti zašto se ovaj korak isplati poduzeti prije konačne odluke, ovdje možeš pronaći detaljnije objašnjenje.
Ako želiš steći dojam kako dizajn sa zaštitnom simbolikom izgleda na koži, ovaj model omogućuje ti da usporediš veličinu i cjelokupan izgled prije nego što odlučiš o svom:
Ako tražiš upravo motiv Fatimine ruke, najizravnija je mogućnost personalizirana privremena tetovaža s tim konkretnim dizajnom. Ako najprije želiš istražiti druge ideje povezane s vjerom ili zaštitom, kolekcija Duhovne Privremene Tetovaže nudi nekoliko mogućnosti za usporedbu.
Hamsa nije jedini simbol sa zaštitnim ili usmjerenim značenjem koji vrijedi razumjeti prije tetoviranja: ako te zanimaju takva značenja, možeš pročitati i o značenju ruže vjetrova, simbolici gavrana u tetovažama ili, ako tražiš motiv s drukčijom porukom, o najčešćim simbolima feminističkih tetovaža.
