Feministička tetovaža može se temeljiti na dvjema vrlo različitim vrstama dizajna. S jedne su strane simboli s dokumentiranim političkim podrijetlom i poznatim datumom nastanka, poput uzdignute šake ili sufragetskih boja. S druge su strane dizajni koji izražavaju osobne vrijednosti, poput kratke riječi ili leptira, a iza kojih ne stoji takva kolektivna povijest, ali svejedno izražavaju osobnu vrijednost, primjerice autonomiju ili slobodu. Prije nego što se odlučiš za neki od njih, dobro je znati kojoj od tih dviju skupina pripada dizajn koji ti se sviđa jer ne prenose istu poruku niti imaju jednaku težinu kad ih netko prepozna.
- Uzdignuta šaka, sufragetske boje i labris imaju dokumentirano vrijeme nastanka i povijesni kontekst, kao i konkretnu autoricu ili pokret s kojim se povezuju.
- Riječ ili motiv poput leptira ne nose tu političku povijest, ali jednako mogu poslužiti za izražavanje osobne vrijednosti.
- Labris i drugi simboli s političkim značenjem mogu se različito tumačiti ovisno o tome tko ih nosi i gdje, pa vrijedi upoznati ta tumačenja prije nego što se odlučiš za njih.
- Privremena ili polutrajna tetovaža omogućuje ti da vidiš simbol, veličinu i položaj na koži prije donošenja bilo kakve konačne odluke.
Što neki simbol čini feminističkim
Feminističko značenje tetovaže obično proizlazi iz jednog od dvaju izvora. Prvi su simboli s konkretnom političkom poviješću: nastali su u prepoznatljivom pokretu ili u određeno vrijeme, a feminizam ih je kasnije preuzeo, umjesto da su izvorno osmišljeni kao motivi za tetovaže. Drugi su dizajni koji se namjerno biraju kao izraz osobnih vrijednosti, bez takve kolektivne povijesti: riječ koja sažima neku vrijednost ili motiv iz prirode kojem se pridaje osobno značenje. Nijedan od tih pristupa nije valjaniji od drugoga, ali poznavanje razlike pomaže da ne nosiš simbol s povijesnom težinom ne znajući što zapravo predstavlja ili da od riječi očekuješ političku težinu koju ona nikad nije imala.
Simboli s političkom poviješću
Simboli koji slijede nastali su u konkretnim pokretima, a feminizam ih je kasnije preuzeo. Poznavanje te povijesti pomaže ti da odabereš na temelju stvarnih informacija, umjesto da se oslanjaš samo na to da „dobro izgleda” ili da je „poznat”.
Simbol Venere s uzdignutom šakom
Kružnicu s križem okrenutim prema dolje (♀) prirodoslovac Carl Linnaeus popularizirao je u biologiji i botanici 1750-ih godina kao prikaz ženskog spola; prije toga već se upotrebljavala kao astronomski simbol Venere. Tijekom drugog vala feminizma, 1960-ih godina, simbol je prilagođen tako da je u kružnicu dodana uzdignuta šaka, čime su spojeni izvorna biološka referenca i gesta prosvjeda (izvor: Simbol Venere, Wikipedia). Kao tetovaža, ova inačica izravno prenosi ideju ženskog identiteta povezanog sa zauzimanjem stava, bez potrebe za dodatnim tekstom.
Uzdignuta šaka
Stisnuta i uzdignuta šaka dokumentirana je kao simbol radničkog pokreta od 1910-ih godina, mnogo prije nego što se povezala s feminizmom. Aktivistica Robin Morgan 1969. osmislila je feminističku inačicu — šaku unutar simbola Venere — za prosvjed protiv izbora za Miss Amerike te godine (izvor: Uzdignuta šaka, Wikipedia). Taj dvostruki korijen, radnički i feministički, jedan je od razloga zbog kojih je šaka prepoznatljiv simbol i izvan okvira jednog pokreta: osoba koja je nosi kao tetovažu povezuje se s tradicijom kolektivnog prosvjeda, a ne samo s apstraktnom idejom snage.
Sufragetske boje: ljubičasta, bijela i zelena
Britanska sufražetska organizacija Women's Social and Political Union (WSPU) 1908. usvojila je ljubičastu, bijelu i zelenu kao službene boje. Kako je tada objasnila aktivistica Emmeline Pethick-Lawrence, ljubičasta je predstavljala kraljevsku krv svake sufražetkinje, bijela čistoću, a zelena nadu (izvor: Women's Social and Political Union, Wikipedia). Tetovaža u toj paleti, bilo da se radi o vrpci, mašni ili malom geometrijskom detalju, upućuje na to konkretno podrijetlo, a ne na neko općenito značenje „ženskih boja”, pod uvjetom da se zadrži baš ta kombinacija.
Labris (dvostruka sjekira) u lezbijskom feminizmu
Labris, dvostrana sjekira čiji korijeni sežu do minojske mitologije, lezbijski je feminizam 1970-ih godina prihvatio kao simbol snage i samodostatnosti. Međutim, ne tumači se uvijek jednako: od 2000-ih godina isti simbol koriste i feminističke struje koje isključuju transrodne žene (izvor: Labris, Wikipedia). To ne znači da labris danas ima samo jedno „značenje”, nego da njegovo značenje ovisi o kontekstu u kojem se upotrebljava, što je dobro znati prije nego što ga istetoviraš imajući na umu određeno značenje.
Vrijedi razlikovati ove simbole od još jedne slike za koju mnogi pretpostavljaju da je od samog početka bila feministička: plakata „We Can Do It!”. J. Howard Miller izradio ga je 1943. za interni odbor tvrtke Westinghouse Electric, bio je izložen samo dva tjedna u određenim tvornicama i tada nije prenosio feminističku poruku. Gotovo je potpuno ostao nepoznat sve dok nije ponovno otkriven 1982. i već 1980-ih reinterpretiran kao feministička ikona (izvor: We Can Do It!, Wikipedia). Upravo je to razlika u odnosu na šaku ili sufragetske boje: oni su od početka osmišljeni ili prihvaćeni kao simboli pokreta, dok je ova slika feminističko značenje dobila desetljećima nakon nastanka, koji je imao drugu svrhu.
Ako tražiš neki drugi simbol s vlastitim značenjem povezanim sa ženstvenošću, ali drukčijeg podrijetla, značenje Fatimine ruke ili hamsa amuleta povezano je s kulturnim i religijskim tradicijama, a ne s političkim pokretom, pa je dobro upoznati taj kontekst prije nego što se odlučiš za njega.
Tetovaže s riječima: osobna potvrda vrijednosti
Ne mora se svaka tetovaža s feminističkom porukom oslanjati na simbol s političkom poviješću. Kratka riječ može izraziti osobnu vrijednost, poput autonomije, nade ili snage za nastavak, bez oslanjanja na kolektivnu povijest nekog konkretnog pokreta. Ovaj pristup odgovara onima koji žele prenijeti osobnu poruku, a da pritom ne preuzmu simboličku težinu nečega poput šake ili labrisa, koje drugi mogu tumačiti s vrlo specifičnim konotacijama.

Isti se pristup može primijeniti na dizajne koji spajaju riječ s jednostavnim grafičkim elementom. Tetovaža koja, primjerice, povezuje riječ „faith” sa strelicom prenosi ideju da osobno uvjerenje pokazuje smjer kojim treba ići čak i kad put nije ravan, a da se pritom grafički element ne povezuje ni s jednim konkretnim pokretom ili povijesnim datumom.

Ako te zanima ovaj pristup, članak o tetovažama s citatima i riječima detaljnije objašnjava kako odabrati rečenicu ili jednu riječ te koji fontovi i mjesta obično najbolje funkcioniraju kako bi poruka bila jasna.
Simboli iz prirode koji se povezuju s preobrazbom
Neki motivi iz prirode nisu nastali kao feministički simboli, ali se često biraju uz rečenicu kako bi izrazili ideju osobne promjene. Najčešći je primjer leptir: njegova se metamorfoza u kulturi povezuje s preobrazbom, što se uklapa u priče o promjeni, prevladavanju teškoća ili slobodi koje mnogi žele nositi na koži. Za razliku od šake ili labrisa, ovdje feminističko značenje ne proizlazi iz samog simbola, nego iz rečenice ili osobnog konteksta s kojim se kombinira.

Kombiniranje takvog motiva s kratkom rečenicom uobičajen je način personaliziranja poruke bez oslanjanja na simbol s političkom poviješću. Ako želiš detaljnije upoznati simboliku ovog motiva izvan feminističkog konteksta, članak o značenju tetovaže leptira donosi dodatne primjere i stilove.
Što uzeti u obzir prije odabira dizajna
Prije nego što odabereš konačni dizajn, dobro je razmotriti nekoliko praktičnih stvari koje se razlikuju ovisno o odabranom simbolu. Simbol s političkom poviješću, poput labrisa, može se različito tumačiti ovisno o kontekstu i zajednici u kojoj se upotrebljava, pa vrijedi unaprijed upoznati ta tumačenja umjesto pretpostaviti da postoji samo jedno općeprihvaćeno značenje. Dizajni koji izražavaju osobne vrijednosti, poput riječi ili leptira, ne nose takav rizik da ih drugi protumače na određeni način, ali svejedno vrijedi razmisliti o tome što želiš poručiti onima koji ih vide.
Mjesto tetovaže također utječe na to kako se uklapa u svakodnevni život. Zapešće ili podlaktica obično su vidljivi, dok područje poput rebara ili gornjeg dijela leđa čuva simbol za one koji ga već poznaju ili za trenutke kad ga odlučiš pokazati. Ta odluka obično ovisi i o odabranom simbolu i o tome u kojim kontekstima želiš da bude vidljiv.
Naposljetku, privremena ili polutrajna tetovaža omogućuje ti da vidiš simbol, točnu veličinu i položaj na vlastitoj koži prije nego što doneseš konačnu odluku, što je posebno korisno kad je značenje simbola jednako važno kao i njegov izgled. Ako prvi put razmišljaš o tetovaži s takvom porukom, članak o tome kako odabrati dizajn i mjesto za prvu tetovažu vodi te kroz tu odluku korak po korak, a vodič s idejama za tetovaže dobra je polazna točka ako još istražuješ stilove prije nego što se odlučiš za onaj s konkretnim značenjem.
Bilo da se odlučiš za simbol s dokumentiranom političkom poviješću ili riječ koja sažima ono što želiš izraziti, isprobavanje dizajna iz kolekcije privremenih tetovaža s citatima i simbolima omogućuje ti da vidiš kako izgleda na tvojoj koži, u veličini i na mjestu koje odabereš, prije nego što poduzmeš bilo kakav konačan korak.


