Tetovaža s motivom Kalevale obično prikazuje neki od ključnih likova ili predmeta finskog nacionalnog epa: Sampo, mudraca Väinämöinena i njegovu kantele, labuda iz Tuonele ili kralja šume Otsoa. Uz njih se često spominje i sisu, iako to nije lik iz epa, nego zaseban nacionalni pojam. Svaki simbol ima svoju priču, a upravo ta priča određuje što će motiv naposljetku predstavljati – isti lik može značiti vrlo različite stvari, ovisno o tome koji se dio mita odabere.
- Sampo i zašto je njegovo izvorno značenje i dalje otvoreno pitanje među istraživačima.
- Väinämöinen i kantele, poznat kao finski nacionalni instrument.
- Labud iz Tuonele i medvjed Otso, dva vrlo različita ugođaja iz istog epa.
- Sisu, koje ne potječe iz Kalevale, ali se često povezuje s istom tematikom.
Sampo: predmet oko kojeg se cijeli ep spori
Kalevala je djelo sastavljeno u 19. stoljeću. Elias Lönnrot sastavio ga je na temelju finske, karelijske i inkerijske usmene narodne predaje. Proširena verzija, objavljena 1849. godine, sadrži 22 795 stihova u pedeset runa i smatra se finskim nacionalnim epom (izvor: Kalevala, Wikipedia). U tom je kontekstu lakše razumjeti zašto pojedini likovi i predmeti nose toliko značenja: nisu izdvojene slike, nego dijelovi duge priče koja se prenosila usmenom predajom.
Dan Kalevale, 28. veljače
U Finskoj se 28. veljače obilježava Dan Kalevale, koji je službeni dan isticanja zastave. Obilježavanje je započelo na dan 1835. godine kada je Lönnrot potpisao predgovor prvom izdanju, a od 1978. taj je dan poznat i kao Dan finske kulture (izvor: Kalevala Day, Wikipedia). Mnogima je to prirodan trenutak za tetovažu s motivom Kalevale, no datum je samo jedan od načina da se izbor poveže s nečim konkretnim – sam simbol nosi svoje značenje bez obzira na to kojeg ga dana odaberete.
U središtu epa nalazi se Sampo: čarobni predmet koji kuje kovač Ilmarinen i koji neprestano melje brašno, sol i zlato. Sampo se može zamisliti kao finski pandan rogu iz kojeg nikad ništa ne ponestaje (izvor: Sampo, Wikipedia). Väinämöinenova družina i gospodarica Pohjole Louhi spore se oko Sampa, a nakon borbe predmet se razbije i nestane u moru tijekom bijega. Istraživači nisu postigli suglasnost o tome što je Sampo izvorno značio – među prijedlozima su mlin, svjetski stup i željezna kantele. Pri odabiru Sampa kao motiva za tetovažu tu je temu najbolje promatrati kao otvoreno pitanje, a ne kao zagonetku s konačnim odgovorom: višeznačnost je dio prirode tog simbola, a ne njegov nedostatak.
Väinämöinen i kantele koju ostavlja za sobom
Väinämöinen je jedan od glavnih junaka Kalevale: drevni, mudri pjevač i vrač čija se moć temelji na pjesmi i riječi, a ne na nasilju. Donosi red u zemlju Kalevu i tijekom cijelog epa ostaje njezin postojani središnji lik (izvor: Väinämöinen, Wikipedia). Na kraju epa odlazi čamcem nakon dolaska kršćanstva u zemlju; taj se odlazak obično tumači kao kraj starog svjetskog poretka, a ne kao doslovni kraj samog lika.
S Väinämöinenom se povezuje i kantele, poznat kao finski nacionalni instrument. Prema priči, prvu kantele izrađuje od čeljusti goleme štuke i grive Hiisijeva pastuha, a nakon što izgubi taj instrument, izrađuje drugu od breze i djevojačke kose (izvor: Kantele, Wikipedia). Priča o dvama nastancima instrumenta čini kantele posebno zanimljivim motivom: nije riječ samo o predmetu, nego i o podsjetniku da se nešto vrijedno može ponovno izgraditi nakon što se izgubi prva verzija.
Zašto oblik kantelea dobro funkcionira kao jednostavan linijski crtež
Zaobljeno tijelo kantelea i ravne žice tvore jasan obris koji ostaje čitljiv i u manjoj veličini – to je zapažanje o dizajnu, a ne nova tvrdnja o instrumentu. Zato je posebno prikladan za područja poput zapešća, podlaktice ili gležnja, gdje se detaljan uzorak lako zamagli. Iz istog razloga vrijedi unaprijed razmisliti hoće li motiv najbolje izgledati vodoravno ili okomito na dijelu tijela na koji ga namjeravate smjestiti.
Labud iz Tuonele i medvjed Otso
Labud iz Tuonele pliva rijekom koja omeđuje Tuonelu, zagrobni svijet u finskoj mitologiji. U priči o Lemminkäinenu junak dobiva zadatak da ustrijeli tog labuda, no prije nego što uspije dovršiti zadatak, i sam pogiba od otrovne strijele (izvor: The Swan of Tuonela, Wikipedia). Taj prizor valja čitati upravo kao dio Lemminkäinenove priče, a ne kao općenitu tvrdnju o labudovima ili smrti samoj po sebi – labud značenje nosi upravo u toj priči, a ne kao simbol sam po sebi.
Otso, odnosno medvjed, još je jedan snažan lik iz epa, ali njegova je priča drukčijeg ugođaja od labudove. Prema predaji, pravo ime medvjeda nije se izgovaralo naglas jer se vjerovalo da bi to donijelo nesreću u lovu; umjesto toga, o medvjedu se govorilo s poštovanjem, nazivima poput mesikämmen i kontio (izvor: Otso, Wikipedia). Medvjeda se i danas smatra kraljem šume, a službeno je i nacionalna životinja Finske.
Zašto se ime medvjeda nije izgovaralo naglas
Ti nazivi nisu bili puka pristojnost, nego dio šireg vjerovanja da ime ima moć dozvati onoga na koga se odnosi. Čuvati pravo ime medvjeda u praksi je značilo govoriti o njemu preko neke njegove osobine ili rodbinskog odnosa – mesikämmen upućuje na njegove šape, a kontio na njegov položaj među stanovnicima šume. Kao motiv za tetovažu, ta pozadina medvjedu daje drukčiju težinu od one koju nosi sama slika snažne životinje: riječ je i o poštovanju koje mu se iskazivalo već samim načinom imenovanja.
Sisu: riječ koja stoji sama za sebe
Sisu označava upornost, odlučnost i izdržljivost, za što sami Finci smatraju da ne postoji jedan izravan ekvivalent u drugim jezicima. Riječ potječe od izraza „sisus”, koji znači nutrina ili iznutrica (izvor: Sisu, Wikipedia). Pojam je postao poznat u svijetu osobito zahvaljujući izvještavanju tijekom Zimskog rata 1939.–1940., kada su strani novinari upravo tom riječju opisivali upornost Finaca.
Budući da je sisu riječ i ideja, a ne prikazani lik, dobro funkcionira kao tetovaža i u obliku ispisane riječi i u kombinaciji s jednostavnijim vizualnim motivom, primjerice minimalističkim linijskim uzorkom – to je napomena o dizajnu, a ne nova tvrdnja o samom pojmu. Za razliku od Sampa ili kantelea, sisu ne zahtijeva vizualnu interpretaciju da bi funkcionirao: mnogi ga odabiru upravo zato što sama riječ nosi čitavo značenje.
Isprobajte motiv prije nego što odredite veličinu i mjesto
Privremeni ili polutrajni motiv omogućuje da vidite kako odabrani motiv izgleda u određenoj veličini i na određenom području kože prije nego što donesete trajnu odluku. Riječ je isključivo o isprobavanju dizajna, veličine i položaja – ne o predviđanju kako će trajna tetovaža zacijeliti, izblijedjeti ili se osjećati na koži. Ako još razmišljate o položaju ili veličini, vodič za odabir motiva i mjesta za prvu tetovažu objašnjava kako promišljeno odabrati prvi motiv i njegovo mjesto.
Debljinu linija i proporcije možete usporediti i na drugim motivima iz područja fantazije i mitologije, čak i ako ne prikazuju likove iz Kalevale.
Vrijedi razmisliti i o tome kakav stil linija odgovara odabranom liku i njegovu ugođaju. Sampo i Otso nose težak, pa i dramatičan značaj, pa im čvršći obrisi ili ispunjene površine često pristaju bolje od vrlo tankog linijskog crteža. Kantele i labud iz Tuonele, s druge strane, nježniji su motivi pa će tanki, detaljni stil linija istaknuti osjetljivost njihove priče, umjesto da se izgubi u teškom sjenčanju. Sisu najčešće funkcionira kao natpis: debljinu slova i razmak među njima valja odabrati prema istom načelu kao i kod slikovnog motiva, odnosno ovisno o tome hoće li tekst najbolje izgledati zbijeno ili prozračnije na odabranom području kože.
Ove i druge motive slične tematike možete pregledati u kolekciji Fantazija i mitologija, u kojoj možete zatražiti i zaseban prilagođeni dizajn pojedinog lika iz Kalevale. Ako vam se gotov motiv čini pravim izborom i želite ga isprobati kod kuće, upute za nanošenje privremene tetovaže kod kuće vode vas kroz postupak korak po korak, a vodič za odabir odgovarajućeg privremenog motiva pomaže usporediti različite mogućnosti prije odabira. Ako finski ep nije jedina mitologija koja vas zanima, pregled tetovaža s motivima fantazije i mitologije šire predstavlja i druge mitske motive.
Sampo, Väinämöinen i kantele, labud iz Tuonele, Otso i sisu nose vrlo različite ugođaje iz iste tradicije: jedan govori o spornom blagu, drugi o odricanju i ponovnoj izgradnji, treći o granici između života i smrti, četvrti o poštovanju, a peti o riječi kojoj nije potrebna slika. Kada znate koju priču nosi vaš odabir, lakše je procijeniti i kakav će joj linijski crtež i veličina najbolje pristajati na koži.
