Tko traži „što Biblija kaže o tetovažama” gotovo uvijek naiđe na Levitski zakonik 19:28, naveden kao jasna zabrana. Taj stih doista postoji i doista govori o oznakama na koži, ali njegov kontekst – zakonik o čistoći napisan za drevni židovski narod, usmjeren protiv tadašnjih poganskih pogrebnih običaja – i različiti načini na koje su ga kršćani tumačili tijekom stoljeća čine odgovor manje kategoričnim nego što se na prvi pogled čini. Jedan rumunjski pravoslavni svećenik javno piše protiv tetovaža, pozivajući se upravo na taj stih, dok koptski kršćanski hodočasnici u Jeruzalemu već stoljećima nose tetovirani križ na zapešću kao svjesni znak svoje vjere. O toj temi ne postoji samo jedno kršćansko stajalište, a tekst u nastavku stavlja jedno uz drugo stih, suvremeni pastoralni glas i stvarnu povijesnu tradiciju kako bi sam mogao odvagnuti pitanje ili ga iznijeti pred vlastitog svećenika.
- Levitski zakonik 19:28 zabranjuje „cuttings...for the dead” i „print any marks”, no hebrejski upotrebljava dva različita izraza – jedan za ureze povezane sa žalovanjem, a drugi za tetovažu – a stih je dio obrednog zakonika o čistoći, a ne moralna zapovijed koja se jasno ponavlja u Novom zavjetu.
- O. Marcel Stavara iz Crkve Icoanei u Bukureštu objavio je na basilica.ro vlastiti tekst kojim odvraća od tetoviranja, pozivajući se na Levitski zakonik i 1. Korinćanima 6:19–20; njegovo je stajalište osobno pastoralno mišljenje, a ne sinodska odluka Rumunjske pravoslavne crkve.
- Koptska obitelj Razzouk već generacijama tetovira kršćanske hodočasnike u Jeruzalemu jednostavnim križem na desnom zapešću – riječ je o praksi dokumentiranoj još u 17. stoljeću, što pokazuje da tetovaža nije uvijek bila odbačena unutar kršćanstva.
Što zapravo kaže Levitski zakonik 19:28
U prijevodu King James stih glasi: „Ye shall not make any cuttings in your flesh for the dead, nor print any marks upon you: I am the LORD.” Prijevod NIV drugi dio prenosi izravnije: „nor put tattoo marks on yourselves”, što objašnjava zašto se taj stih gotovo uvijek pojavljuje u razgovorima o tetovažama i Bibliji (izvor: Levitski zakonik 19:28, usporedni prijevodi – BibleHub).
Izvorni hebrejski tekst na tom mjestu upotrebljava dva različita izraza, dok se u uobičajenom prijevodu često nalazi samo jedna općenita riječ: seret, urez ili posjekotina na koži, i qa'aqa', znak ili otisnuti trag – zapravo tetovaža. Te dvije riječi opisuju dva različita običaja žalovanja, obrađena zajedno u istoj rečenici, a ne jednu zabranu izrečenu dvaput (izvor: bilješke o hebrejskim izrazima, BibleHub).
Stih je dio Levitskog zakonika 19, poglavlja posvećenog zakonu svetosti za drevni židovski narod, koji zabranjuje niz pogrebnih i kultnih običaja preuzetih od susjednih naroda, od određenih ritualnih frizura do urezivanja zbog mrtvih. Neposredni kontekst stoga je odvajanje od konkretnih poganskih običaja onoga doba, a ne samostalna etička zapovijed koja se izričito ponavlja kao takva u Novom zavjetu. Kršćani različito tumače odnos između starozavjetnih zakona o čistoći i današnjeg vjerskog života: neki ih smatraju prevladanima Kristovim dolaskom, a drugi ih i dalje smatraju moralnim smjernicama trajne vrijednosti. Ovaj članak ne bira između tih tumačenja – cilj mu je staviti jedno uz drugo stih, suvremeni pastoralni glas i stvarnu povijesnu tradiciju kako bi mogao jasno razmisliti o pitanju, a ne dobiti unaprijed pripremljen zaključak.
Pastoralno stajalište rumunjskog pravoslavnog svećenika
O. Marcel Stavara, svećenik u Crkvi Icoanei u Bukureštu, objavio je 9. srpnja 2025. na basilica.ro – novinskoj agenciji Rumunjske patrijaršije – članak u kojem odvraća od tetovaža. Svoje stajalište temelji na Levitskom zakoniku 19:28 i 1. Korinćanima 6:19–20, gdje se tijelo naziva „hramom Duha Svetoga”, a dodaje i argument o poganskom podrijetlu prakse tetoviranja u davna vremena (izvor: „Epidemija tetovaža”, Basilica.ro).
Njegova je praktična preporuka da oni koji razmišljaju o novoj tetovaži odustanu od te ideje, a da oni koji već imaju tetovažu o tome razgovaraju na ispovijedi. Važno je pojasniti: riječ je o tekstu jednog svećenika, objavljenom kao njegovo osobno pastoralno mišljenje na crkvenom informativnom portalu, a ne o sinodskoj odluci ili kanonu Rumunjske pravoslavne crkve koji bi vrijedio općenito. Njegov članak sadrži i medicinske ili psihološke tvrdnje o tetovažama, koje ovdje iznosimo samo kao njegovo osobno stajalište – ne kao neovisno provjerene medicinske činjenice, jer takav status nemaju samo zato što se pojavljuju u tekstu objavljenom na crkvenom portalu.
Kršćanska tradicija tetoviranja starija od rasprave: križ jeruzalemskih hodočasnika
Koptska obitelj Razzouk već više generacija tetovira kršćanske hodočasnike koji dolaze u Jeruzalem, a njihov se zanat prati sve do 14. stoljeća u Egiptu; koptski svećenik Jersuis Razzouk nastanio se u Jeruzalemu oko 1750. godine i ondje nastavio obiteljsku tradiciju. Klasični je uzorak jednostavan križ, tetoviran na desnom zapešću (izvor: Razzouk Tattoo – Wikipedia).
Ta praksa nije nova. Europski putnici iz 17. stoljeća, poput Johanna Lunda i Williama Lithgowa, već su tada bilježili kršćanske hodočasnike koji su na kraju putovanja u Svetu zemlju dobivali prigodne tetovaže – dokaz da taj običaj znatno prethodi današnjoj raspravi o tetovažama i vjeri (izvor: Razzouk Tattoo – Wikipedia).
Vrijedi imati na umu da je riječ o tradiciji specifičnoj za koptsko kršćanstvo, a ne o praksi ili odobrenju Rumunjske pravoslavne crkve. Ona ne daje konačan odgovor na pitanje s početka članka, ali jasno pokazuje da tetovaža nije uvijek bila odbačena unutar kršćanstva: postoji povijesni pravac kršćanske tradicije koji je upotrebljava upravo kao ponosno nošen znak vjere, prenošen unutar obitelji stoljećima.
Zašto su argumenti o „tijelu koje je važno” stariji od rasprave o tetovažama
Nakon što je car Konstantin prešao na kršćanstvo, rimsko je zakonodavstvo posebno zabranilo žigosanje lica osuđenika užarenim željezom, ali je i dalje dopuštalo da im se na taj način označe drugi dijelovi tijela. Kao razlog navodilo se da ljudsko lice odražava Božji lik (izvor: Konstantin Veliki i kršćanstvo – Wikipedia).
Taj primjer nije izravno povezan s današnjim tetovažama – riječ je o zakonskoj kazni za osuđenike, a ne o nečijem osobnom izboru – ali pokazuje da ideja kako tijelo, a osobito lice, nosi posebno duhovno značenje ima duboke korijene u ranokršćanskoj misli. To je nit razmišljanja koju, u preoblikovanom obliku, nalazimo i u današnjim argumentima za i protiv tetovaža, iako nijedan od njih ne proizlazi izravno iz Konstantinova zakona.
Što nam onda preostaje?
Tri stvarna orijentira, a ne jedan unaprijed pripremljen odgovor: stih iz Levitskog zakonika, pročitan u izvornom kontekstu zakona o čistoći; rumunjski pravoslavni svećenik koji ga javno navodi protiv tetovaža zajedno s 1. Korinćanima 6:19–20; i stoljećima stara koptska kršćanska tradicija koja tetovira upravo simbol koji drugi smatraju zabranjenim. U cjelini gledano, kršćanska tradicija nema jedan jasan odgovor na to pitanje, a ovaj ga članak ne može izmisliti umjesto nje.
Ako te to pitanje osobno muči, najprimjerenije je o njemu razgovarati s vlastitim svećenikom ili svojom vjerskom zajednicom jer je riječ o pastoralnoj i osobnoj odluci koju možeš donijeti samo ti, zajedno s njima.
Ako samo želiš vidjeti kako simbol vjere izgleda na tvojoj koži prije nego što odlučiš o trajnoj tetovaži, isprobavanje privremenog uzorka prije trajne inačice pokazat će ti njegovu veličinu, oblik i položaj na koži. To ostaje isključivo vizualna proba: ne odgovara na vjersko pitanje o kojem se govori iznad i ne zamjenjuje stvaran razgovor s tvojim svećenikom.
Za one koji se prepoznaju u biblijskoj simbolici, dostupno je i nekoliko privremenih tetovaža s vjerskom tematikom:
Više mogućnosti možeš vidjeti u kolekciji privremenih tetovaža s vjerskom tematikom ili, ako želiš krenuti od simbola križa, u galeriji uzoraka s križevima i drugim vjerskim simbolima. Za opće korake pri odabiru prve tetovaže – uzorka, veličine i mjesta na tijelu – vodič za tvoju prvu tetovažu obrađuje temu zasebno, izvan vjerskog dijela o kojem se ovdje govori. Što ti privremena tetovaža konkretno može, a što ne može pokazati o trajnoj inačici zasebna je tema koja je detaljno obrađena u posebnom članku, a ako se tvoje pitanje više odnosi na društvenu percepciju u Rumunjskoj nego na vjerski aspekt, prihvaćanje tetovaža i promjene među generacijama obrađeni su zasebno.
