Među tetovažama nadahnutima slavenskom mitologijom, najčvršće uporište u povijesnim izvorima imaju dva boga: Perun i Veles, koji se poimence spominju u ugovorima iz 10. stoljeća zabilježenima u Povijesti minulih godina. Les i podnevica jednako su popularni motivi, ali pripadaju drugoj kategoriji — riječ je o duhovima iz narodnih priča, dokumentiranima tek u 19. i 20. stoljeću, a ne o likovima iz službenog panteona. Složenije je pitanje takozvanih slavenskih runa i kolovrata: oba se motiva danas prodaju kao „staroslavenska”, iako za prvi ne postoji potvrda ni u jednom izvoru, a drugi ima sasvim drukčiju i znatno noviju povijest nego što bi se moglo zaključiti po njegovu izgledu. Ovaj članak razdvaja te slojeve kako bi se odabir motiva — i mjesta na kojem ćeš ga isprobati — temeljio na onome što se doista zna, a ne na estetici koja se pretvara da je drevna.
- Perun (bog groma) i Veles (bog stoke i podzemlja) jedini su slavenski bogovi koji se poimence spominju u pisanim izvorima iz 10. stoljeća.
- Les i podnevica narodni su duhovi opisani tek u folklornim zapisima iz 19. i 20. stoljeća i nemaju ustaljen grafički simbol kakav ima Perun.
- „Slavenske rune” koje se prodaju na internetu nisu drevno pismo — pretkršćanski Slaveni nisu imali vlastitu abecedu, a najpoznatiji izvor tih runa, Velesova knjiga, smatra se krivotvorinom iz 20. stoljeća.
- Šesterolisni „Perunov znak” (heksafol), urezivan na grede kuća kao zaštita od groma, drukčiji je simbol od svastikastog kolovrata, koji ima noviju i znatno sporniju povijest.
Što doista znamo o slavenskim bogovima: Perunu i Velesu
Prije nego što prijeđemo na motive čija se autentičnost može dovesti u pitanje, vrijedi utvrditi što nam o slavenskim bogovima govore sačuvani izvori, kojih je iznenađujuće malo.
Perun – bog groma, hrasta i prisege
Perun je bio slavenski bog neba i groma, povezan s ratom, hrastom i sjekirom. Njegovo se ime ne pojavljuje u legendi, nego u diplomatskim dokumentima: mirovnim ugovorima iz 907. i 971. godine, zabilježenima u Povijesti minulih godina, u kojima su ruski knezovi polagali prisegu upravo Perunu (izvor: Perun – Wikipedia). Riječ je o rijetkom slučaju u kojem slavensko božanstvo možemo povezati s konkretnim, datiranim pisanim spomenom, a ne samo s rekonstrukcijom utemeljenom na folkloru.
Veles – zaštitnik stoke i podzemlja
U istim ugovorima kao i Perun spominje se Veles, zaštitnik stoke, podzemnog svijeta i magije; prema predaji, onima koji bi prekršili prisegu prijetila je žutica kao njegova kazna (izvor: Veles (god) – Wikipedia). Godinama je bila popularna teorija da su Perun i Veles vodili mitsku bitku, koja se ponavlja u mnogim popularnim prikazima slavenske mitologije. Suvremena istraživanja ne potvrđuju je: ne postoji nikakvo izravno svjedočanstvo o takvom sukobu, a zmija koja se poistovjećuje s Velesom također je rekonstrukcija, a ne zapis u izvorima (izvor: isto).
Les i podnevica: duhovi iz narodnih priča, a ne bogovi
Ta se dva lika u pretraživanjima pojavljuju gotovo jednako često kao Perun, ali pripadaju sasvim drugoj kategoriji i vrijedi znati tu razliku prije nego što odabereš njihov simbol.
Les: čuvar šume, a ne član službenog panteona
Les je duh šume koji mijenja obličje, poznat uglavnom iz zapisa o narodnim vjerovanjima i bajki zapisanih u 19. i 20. stoljeću, a ne iz drevnih vjerskih tekstova. Može poprimiti obličje starca, životinje, pa čak i zračnog vrtloga, zbog čega mu je teško pripisati jedan stalni grafički atribut (izvor: Leshy – Wikipedia). Budući da je riječ o liku iz usmeno prenošenih priča, a ne o liku iz političkog ugovora, svaka tetovaža lesa po definiciji je umjetnička interpretacija, a ne prikaz povijesnog znaka.
Podnevica: upozorenje na vrućinu, a ne kletva
Podnevica, „podnevni demon”, utjelovljuje opasnost rada u polju u najtoplije doba dana. Pod različitim imenima — Polednice na češkom, Poluznica na slovačkom — pojavljuje se u mnogim slavenskim jezicima, što pokazuje da je riječ o zajedničkom motivu upozorenja, a ne o lokalnoj legendi iz samo jedne regije (izvor: Poludnitsa – Wikipedia). Kao ni les, podnevica nema jedan ustaljeni grafički simbol usporediv s Perunovim znakom, pa motiv koji je prikazuje uvijek ilustrira priču, a ne reproducira neki konkretan, dokumentirani amblem. Ako su ti bliža legendarna bića i mitološki junaci nego lokalni narodni duhovi, širi pregled takvih motiva pronaći ćeš u vodiču kroz tetovaže s fantasy i mitološkim motivima.
Slavenske rune: popularne na internetu, ali povijesno nedokumentirane
U tražilicu upiši „slavenske rune” i vidjet ćeš desetke abeceda koje se prodaju kao drevno pismo Slavena. Problem je u tome što pretkršćanski Slaveni nisu ostavili nikakav dokumentirani sustav pisma. Prve slavenske abecede, glagoljica i poslije ćirilica, nastale su tek 855. godine, a stvorili su ih Ćiril i Metod za potrebe kršćanske misije, a ne za zapisivanje izvornih vjerovanja (izvor: Slavic paganism – Wikipedia).
Odakle potječe „Velesova knjiga”
Najčešće navođen izvor „slavenskih runa” jest Velesova knjiga, tekst predstavljen kao drevna kronika zapisana nepoznatom abecedom. Lingvisti, među njima Andrej Zaliznjak i Oleg Tvorogov, proglasili su je krivotvorinom iz 20. stoljeća: gramatika i rječnik teksta iznutra su nedosljedni i ne odgovaraju nijednom stvarnom razdoblju razvoja slavenskih jezika (izvor: Book of Veles – Wikipedia). Unatoč tome, knjiga danas služi kao sveti tekst dijelu suvremenih sljedbenika slavenske izvorne vjere, a nacionalistički pokreti ponekad je koriste kao navodni dokaz veličine drevne slavenske civilizacije (izvor: isto).
Što to znači pri odabiru motiva
To ne znači da su motivi u runskom stilu unaprijed loš izbor. To samo znači da vrijedi znati zašto ih biraš: zbog same estetike ili zbog navodne povijesne autentičnosti. Runski Kompas iz naše ponude sam se opisuje kao ilustracija nadahnuta nordijskom mitologijom, a ne slavenskom, što je pošten primjer te razlike.
Perunov znak i kolovrat: dva slična simbola, dva različita konteksta
Šesterolisni motiv zvan heksafol, u etnografiji poznat kao „Perunov znak” ili znak groma, urezivao se u stropne grede kuća u dijelovima Poljske, Slovačke, Ukrajine i sjeverne Rusije kao narodna zaštita od udara groma. Taj konkretni oblik nije oblik svastike (izvor: Hexafoil – Wikipedia). Drukčiji je slučaj s kolovratom koji se upotrebljava u suvremenoj slavenskoj izvornoj vjeri: riječ je o simbolu u obliku sunčanog kotača nalik svastici, toliko sličnom klasičnoj svastici da enciklopedijska natuknica o njemu izravno upućuje na članak o svastici, u kojem se govori i o njezinu preuzimanju u novije doba od strane nacionalističkih i krajnje desnih pokreta (izvor: Kolovrat (symbol) – Wikipedia). Povjesničari poput Viktora Šnirelmana opisuju samu slavensku izvornu vjeru kao tradiciju u velikoj mjeri ponovno izgrađenu u 20. stoljeću, a ne kao neprekinuti nastavak drevnih vjerovanja (izvor: Slavic neopaganism – Wikipedia). Za nekoga tko bira motiv na temelju geometrijskog oblika, razlika između heksafola i kolovrata stoga je više od estetske zanimljivosti — više o samoj geometriji takvih motiva pronaći ćeš u članku o geometrijskim tetovažama.
Kako isprobati motiv prije nego što se odlučiš za trajnu tetovažu
Privremena ili polutrajna tetovaža omogućuje ti da procijeniš veličinu, smještaj i izgled određenog simbola na svojoj koži prije nego što doneseš odluku o trajnoj tetovaži. No ne pokazuje koliko će tetovaža boljeti, koliko će trajati zacjeljivanje ni kako će točno trajna tetovaža istog motiva starjeti — to su sasvim druga pitanja koja nijedna privremena tetovaža ne može prikazati.
Veći ili manji položaj
Veće površine, poput podlaktice ili prsa, daju znaku groma ili motivu munje dovoljno prostora da detalji ostanu čitljivi i izbliza i izdaleka. Manja mjesta, poput zapešća ili gležnja, prikladnija su za jednostavnije motive s linijama, koji ne moraju smjestiti mnogo detalja na malu površinu. Ako prije odluke o konkretnom motivu i mjestu želiš vidjeti još motiva u sličnom stilu, pregledaj kolekciju tetovaža sa simbolima.
Provjeri na čemu se motiv doista temelji
Prije nego što odabereš konkretan dizajn, vrijedi provjeriti opisuje li se kao prikaz dokumentiranog slavenskog simbola ili kao stil nadahnut runama ili nordijskom estetikom, kao u slučaju prethodno opisanog Runskog Kompasa. Iskrena oznaka onoga na čemu se motiv temelji poštedjet će te kasnijeg razočaranja ako ti je povijesna autentičnost doista važna. Opća pravila za odabir motiva i mjesta za prvu tetovažu, neovisno o stilu, opisuje naš vodič za odabir prve tetovaže.
Slavenska simbolika samo je jedan od načina posezanja za nasljeđem pri odabiru motiva. Ako te više zanima poljska povijest nego mitologija, vrijedi pogledati i članak o motivu krila husara ili tekst o domoljubnoj tetovaži, u kojima govorimo o drugim simbolima povezanima s poljskim nasljeđem. Koji god smjer odabrala ili odabrao, Peruna, Velesa, lesa i podnevicu vrijedi tretirati s istim poštovanjem kao i svako živo kulturno nasljeđe: ne kao ukras lišen konteksta, nego kao priču koju svjesno nosiš.
